subota, 10. studenoga 2012.

Neki novi Kawabatin život

Kad pomisle na tisuću ždralova, ljudi većinom pomisle na djevojčicu Sadako. Samo rijetki se sjete Yasunari Kawabate, Japanca, Nobelovca, koji je zanimljivu knjigu Tisuću ždralova napisao prije šezdesetak godina, a nekoliko godina nakon toga nesretno skončao svoj život samoubojstvom, bez ikakva objašnjenja.

Njegov stil pisanja prepun simoblizma, mistične elegije, dubokih impresija te japanskih običaja i legendi osvojio je mene i moje bookcluberice još prije godinu dana.


Sjetim ga se često, pogotovo kad posjećujem antikvarijate, muzeje, second hand shopove, bakine ormare - sva mjesta na kojima stvari privremeno prebivaju u nadi da će upoznati svoje nove vlasnike koji će im u svome toplome domu dati funkciju, smisao. Kawabatina ideja da obična keramička šalica nije dio našeg života, nego smo mi dio njenog jednostavna je, a opet, revolucionarna. Zahvaljujući njoj, svaku stvar koju kupujete gledat ćete drugim očima, a detalji tuđih domova neobično će vas intrigirati, pa ćete se danima pitati čiji je neki predmet bio prije nego je dospio na policu obiteljskog ormara. Osim oživljavanja dosadno običnih stvari, duh Japana i miris čaja ostat će vam vječno u mislima uspijete li pronaći prašnjavog i zaboravljenog Kawabatu u knjižnici.   






Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)