Preskoči na glavni sadržaj

Adele - who?

Oni koji me poznaju, zasigurno su upoznati s mojom iritacijom jednoumljem koje vlada u mojoj generaciji, a koje se ponajviše ogleda u glazbenom ukusu. Pogledate li ikoju listu najboljih ženskih grla u zadnjem desetljeću, naći ćete tamo Katy Perry, Beyoncé, Rihannu, Lady Gagu, Christinu Aguileru, Madonnu, Britney i ostalu ekipu koja svoju slavu duguje plesanju u gaćama, seksi naslikavanjima, nošenju  haljine od mesa, brijanjem glave i brojnim ljubavnim eskapadama koje su krasile stranice žutih časopisa. Ah da, s jednom iznimkom - gospođicom Adele koja je nedvojbeno lani zasjela na tron i vlada svim top ljestvicama. Ona ne pleše u gaćama, a slavu duguje odličnom PR-u jer, naime, Adele je imala iste te krasne glasovne sposobnosti i prije par godina, pa opet, njen 19 nitko ne pušta na radiju, a tugaljive balade sa zadnjeg albuma zna svaka ptičica na grani.
OK, svaka ima svoj faktor, volim ja i Katy Perry, a Britney je dugo bila prvo što sam ugledala kad bih se probudila u svojoj tinejdžerskoj sobi oblijepljenoj posterima, ali svijet je lopta šarena na kojoj prebiva milijardu talentiranih ljudi i  bilo bi žalosno slušati samo ono što nam današnjica servira, ne mislite li tako?
Na stranu s legendarnim divama kao što su Ella Fitzgerald, Billie Holiday, Annie Lenox, Stevie Nicks i moja draga Barbra, nudim vam inspirativnu žensku dvanaestorku koja je česti gost mojih playera u zadnjih nekoliko godina, a čije članice ne iskaču iz paštete. Ukoliko proširite svoje glazbene horizonte slušajući bar jednu od njih, nema sretnije od mene!

1. Sara Bareilles
Sara na društvenoj mreži Last.fm ima manje od desetine odslušanih pjesama u usporedbi s njenom mlađahnom kolegicom Lady Gagom. Život nije fer, očito, a svejedno, Sarine pijanističke sposobnosti i radostan duh ocrtavaju se u svakoj njenoj skladbi i svakom njenom live nastupu. Istodobno ranjiva i ironična na svoja četiri studijska albuma, svojom glazbom ističe se među kantautoricama svijeta.


2. Carrie Underwood
Možda country nije najpopularniji žanr u Hrvatskoj, ali u Americi je ova djevojka sa sela okrunjena za kraljicu country glazbe, pobjedivši u Američkom idolu, prodavši više od 15 milijuna albuma, osvojivši sve moguće glazbene nagrade koje se mogu osvojiti. S magna cum laude diplomom u džepu i s karijerom u konobarenju, skoro pa je odustala od svog sna da postane pjevačica, što je stvarno nevjerojatno s obzirom na to bi čak i najveći glazbeni laik mogao zaključiti da je njezi glas dar s neba.


3. Grace Potter
Ovu roots, folk i blues rokericu uspoređuju s legendarnom Janis Joplin, s obzirom na njen pucketavi glas i energičan javni nastup. Od ove dvadesetčetverogodinje djevojke s iznimno bogatom glazbenom karijerom stvarno puno očekujem!


4. Joan Osborne
Gospođu Joan čuli su svi koji su gledali Joan of Arcadia, televizijsku seriju o djevojci koja razgovara s Bogom, a čija theme song je upravo Joanina "One of us". Zahvaljujući svome motown zvuku, Joan surađuje s brojnim blues i soul glazbenicima, daleko od žutila naših medija.


5. Patty Griffin
Patty je s 15 godina kupila svoju prvu gitaru za 50 dolara, a otad je postala poznata po svojim dramatičnim, političkim i poetičnim stihovima. Jedna je od pjevačica čije pjesme su najviše obrađivane od strane drugih izvođača, dok sama nije često boravila na top ljestvicama.


6. Birdy
Britansko čudo od djeteta počelo je pisati svoju glazbu s osam godina. Hm, neki od nas su u tim godinama oponašali Spiceice, ali Birdy je zahvaljujući svom pjevačkom i pijanističkom daru izdala svoj prvi, ali vrlo hvaljeni, studijski album u šesnaestoj godini, proslavivši se s Bon Iverovom Skinny Love.


7. Melissa Etheridge
Melissu Etheridge prvi put sam čula na dodjeli Grammyja koju sam kao dijete gledala u gluho doba noći, dok ostala djeca spavaju. Nisam tada znala da je Melissa ikona svih homoseksualaca svijeta, ali odmah mi se svidio njen smokey glas koji i danas nosi snažnu feminističku poruku.


8. Joy Williams
Bolju polovicu folk dueta The civil wars, koja je ušla u svijet glazbe kao pjevačica duhovne glazbe, najbolje je slušati u lijeno nedjeljno jutro, dok vam zrake sunca obasjavaju krmelje, a kavica se kuha.


9. Susan Tedeschi
Kao i  ostale ovdje navedene, i Susan je akademski obrazovana na području glazbe, a svoj izniman talent dokazivala je godinama na gažama u lokalnim bircevima, ne odustajući.  Nastupala je tako i kao predgrupa Johnu Mellencampu, B.B. Kingu, The Allman Brothers Bandu, Bob Dylanu i Rolling Stonesima, a usprkos tome što je od Grammyja dobivala samo nominacije, njena glazba svidjet će se i onima koji o bluesu i soulu nemaju pojma.

10. Clare Maguire
Moćan i sirovi vokal najveći je adut ove mlade glazbenice, a sudeći po njenim kreativnim idejama te snažnim melodijama, po meni je puno kvalitetnija od Lane del Ray koja joj je kolegica u žanru.


11. Alison Krauss
Iako je glazbenik s najviše osvojenih Grammyja u povijesti, njih 27, velika je vjerojatnost da za Alison Krauss niste ni čuli. Bluegrass glazbenica počela se baviti glazbom na nagovor svoje majke, a na nju su utjecali glazbenici kao što su Bad Company, Lynyrd Skynyrd, Carly Simon, Stonesi i Dolly Parton, od kojih je i potekao zanimljivi glazbeni fusion koji možemo pronaći u njenoj glazbi.


12. Tori Amos
Nježni mezzosporan Tori Amos upoznala sam kao maturantica, a njen The Beekeper bio mi je na repeatu čitavo ljeto. Kao trinaestogodišnjakinja Tori je nastupala u gay barovima uz pratnju svoga oca, pastora lokalne crkve. Danas se ističe svojim aktivizmom i mračnim baladama, od kojih je najpoznatija A sorta fairytale.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...