Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)



Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, znam napamet, i iako jedino moje sestre razumiju o čemu pričam kad u društvu citiram neku gilmoreovsku poskočicu. One su dio mene, i toliko im dugujem, jer – one su me naučile svemu što znam.

  1. Budi prijateljica s mamom, život će ti biti ljepši
Znam da nitko vjeruje da odnos kakav je odnos Lorelai i Rory postoji u stvarnom životu, ali zašto je bi ta ideja bila tako nerealna? Sa svojom majkom oduvijek sam iskrena, sreća mi nije potpuna ako je ne podijelim s njom. U slučaju lošeg raspoloženja ili problema, mama mi je pomalo kao Emily - u nastojanju da mi pomogne, naši često telefonski razgovori najčešće počnu njenim pokušajem da mi svojom grlatošću izbije taj negativni stav iz glave, a završe neizdrživim naprezanjima mojih očnih živaca – od prekomjernog preokretanja očima. Da, moja majka nije moderna kao Lorelai (jer je ipak imala navršenu 21 godinu života kad joj je Bog podario dar u obliku mene), ima muža, ne razumije engleski jezik pa movie nights s njom, pogotovo u slučaju kad je nemoguće pronaći titlove za predmetni film, nisu ni slični onima u Gilmore rezidenciji. Ali, u onom bitnome, žena koja me rodila bolja je od Lorelai – u kuhanju.


  1. Ne pozajmljuj novac od roditelja, ili još bolje – ni od koga
Lorelai je odlučila – živjet će nezavisno i sama će uspjeti, a novac od svojih roditelja bit će prisiljena tražiti samo u bezizlaznim situacijama, kojih, nažalost, svi imamo mnogo u životu. Chilton, spašavanje kuće koju izgrizaju termiti, Yale - Lorelai je zaboravila na ponos i učinila sve za Rory, ipak, ne možemo reći da nije platila. Od Emilynih mind games i ucjena, zacijelo su joj prisjele sve te nule na tekućem računu.

  1. Nikad zbog dečka ne zanemaruj prijatelje
Najniže u tinejdžerskoj dobi možeš pasti kad zbog nove ljubavi zanemariš sve koji su do tog sudbonosnog trenutka bili uz tebe, što se dogodilo Rory kad je upoznala Deana, a što je rezultiralo Laneinim dramatiziranjem i neumjesnim diranjem kose dečku koji joj se sviđao, a koji s tom činjenicom nije bio upoznat. Ako voliš svoje prijatelje, jednostavno nemoj dopustiti da dolaze u takve situacije.

  1. Gledaj filmove uz junk food

U trenutku kad će mnogi reći da svi skupa previše gledamo TV, zaboravljamo na vrijeme kada je TV prijemnik bio najnoviji hit, kad su se obitelji, ma kad se cijeli komšiluk skupljao oko njega i s uzbuđenjem pratio program, tako stvarajući uspomene i povezujući ljude. Gilmoreice jesu čudo prirode, tj. scenarija, s obzirom na to kako izgledaju, a koliki im je kapacitet želuca, ali malo junk fooda nikoga nije ubilo (ili ipak jest?), a gledanje filmova s obitelji tako će ostati nezaboravno iskustvo, pogotovo kad mama, sva sretna i puna samopouzdanja zbog svog znanja stranih jezika, engleski „Whoopee!” prevede kao: “Jupi!”

  1. Ako o prosidbi moraš razmisliti, odgovor je zapravo „Ne“
U nekoliko navrata se pokazalo, ukoliko u trenutku kad te muškarac zaprosi istog trena ne zamisliš točan kroj vjenčanice koju ćeš obući na vašem vjenčanju, točan izgled dnevne i spavaće sobe vašeg zajedničkog stana, te crte lica vašeg super-genijalnog-najljepšeg djeteta – zapravo se ne želiš udati za tog čovjeka, pa mu ne troši vrijeme, nek pronađe neku koja će prepoznati njegov potencijal.

  1. Tata i djed nikad neće voljeti niti jednog tvog odabranika, i točka
Nešto je trulo u zemlji očeva, pa time i djedova, jer i oni su nekome očevi, je li tako. Apsolutno neoboriva je presumpcija da na kugli zemljskoj ne postoji muško biće koje bi bilo dostojno postati partnerom te male slatke djevojčice, pa čak ni onda kad ona ima navršenih trideset godina. Osim što će to misliti, očevi će vam to u svakoj prilici i pokazati, a vi ćete umrijeti pokušavajući im dokazati da je taj muškarac iz pristojne obitelji, da je, osim što je vrlo naočit, i najpametniji čovjek na svijetu, koji, uz sve to, i ljubi tlo po kojem hodate. Poznat vam je termin circle of life? E, pa upravo to je imao na umu onaj tko ga je skovao.



  1. Ne odustaj od svojih snova, makar ti trebale godine da ih ostvariš 
Neovisno sastojali se tvoji snovi od pokretanja vlastitog posla (jer je najbolje biti sam svoj šef), postajanja najboljeg bubnjara u povijesti glazbe ili novinara koji svojim reportažama izvješćuje o svim tragedijama na ovom svijetu, ono što ti za njihovo ostvarenje treba jest vrijeme, strpljenje, upornost te sigurnost u ono što želiš. Da, trebat će ti i novac, ali dok ga ne pribavši, ne odustaj od ovog ostalog navedenog.

  1. Svaka cura mora imati barem jednog bad boya
Kako Lorelai kaže: „Rory's seventeen, it's about time about time for a Jess.“ Ne znam što je to u nama, ženama, ali to je živa istina, volimo one nedostižne i buntovne momke na koje su nas mame, zacijelo poučene vlastitim iskustvom, upozoravale. Pametan uči na tuđim greškama, žene, pak, na svojim.

 
  1. Ne spavaj s bivšim, pogotovo ako je zauzet
Kad smo već kod bad boya, dogodit će se u životu i ženi da postane bad (nije samo Rihanna good girl gone bad) pa će tako, sva usplahirena i zaljubljena, nerijetko poželjeti spavati s tuđim ženidbenim drugom, što naposljetku neće biti pozitivno i nadahnjujuće iskustvo - ni za koga umiješanog u tu priču. So, don't.

  1. Keep your friends close, your enemies closer
Paris Geller lik je koji me pripremio za cruel cold world. San Tzu, who? Paris je ta koja me naučila da u životu moraš biti strastven u svemu što radiš (po mom mišljenju, ona je zaslužila biti valedictorian jer požrtvovnija osoba ne postoji). Naučila me i tome da je bolje da kolege ne smatraš prijateljima jer oni u tebi vide samo konkurenciju, a ne priliku za vječnog prijatelja. Usporkos tome što je od drugih neshvaćeni lik, za mene je Paris pravo otkriće jer je u svemu što radi brutalno iskrena, a i svjesna da neprijatelje mora imati na oku, zlu ne trebalo. 

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...