Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (II)

Jednom davno spomenula sam svoju ljubav prema Gilmoreicama (Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (I)) Njima dugujem mnogo, jer su me naučile o mnogočemu - o glazbi, o filmovima, o obitelji - i dale mi pouke za cijeli život.


11. Ne šalji muža na vazektomiju bez nadzora


Sookie je nakon dolaska male Marthe na svijet poslala four-in-four-Jacksona (planirao je četirir djeteta u četiri godine) na vazektomiju, ne misleći da se muškarcima ne može vjerovati kada je u pitanju simbol njihove muškosti, kojega će oni zaštiti pod svaku cijenu. Jedno je ne obaviti vazektomiju, ali sasvim je drugo o tome ne obavijestiti suprugu kojoj ni u peti nije da bi mogla opet biti dovedena u blaženo stanje.

12. Ne taji 

Pokazalo se u puno navrata kako je u životu najlakše biti iskren prema svima, čak i kad istina boli. Lorelai je od Emily i Richarda tajila ljubavnu vezu s Diggerom, Christopheru je tajila o osjećajima prema Lukeu, Luke je od Lorelai tajio April, Rory je od cijelog grada tajila da je ona razlog zašto se Deanov brak raspao... hm, da ne bi ispalo da su moje najdraže lažljivice, njihove tajne uvijek su opravdane time da će istina nekoga povrijediti ili izazvati neviđeni sukob u obitelji. Što god one mislile, učimo na njihovim greškama i imajmo na umu - istina, ipak, oslobađa!


13. S vremena na vrijeme jednostavno se moraš slomiti, i to je OK


Osposobljavanje Dragonflyja i polazak na fakultet donio je Lorelai i Rory financijske i psihičke probleme. Zbog odvojenosti, usamljenosti i nedostatka potpore uslijed poslovnih i školskih obveza, obje su se slomile i doživjele mali break down - Lorelai u parku uz Lukea, Rory uz Dragonfly i Deana. Jedna drugoj nisu govorile o tome, nastojeći poštedjeti jedna drugu dodatne brige. U teškim trenucima, isplakale bi se se i krenule jače u novi dan.

14. Window shopping je glupa ideja

Zbog spomenute stiske s financijama, Lorelai i Rory odlučile su otići u window shopping, nalik na Avu Gardner u starim filmovima. Ne moram ni reći, gledanje drugih kako kupuju bez mogućnosti nabavke novih krpica pokazalo se kao pravo mučenje, pogotovo kad su u shoppingu srele Emily.


15. Ako nisi za casual vezu, nikad nećeš ni biti

Roryina zatelebanost u Logana rezultirala je njenim pijančevanjem i zbunjenošću - "Zašto nije nazvao?" Iako joj je trebao odmor od ozbiljne veze i bila je uvjerena da će joj casual dating, čitaj: sponatani spolni odnosi, donijeti sreću, zbog njega se na kraju osjećala samo maleno, nebitno, poniženo. Možda je to za nekoga, ali ako za vas nije, nikada ni neće biti.


Primjedbe

  1. Priznaj da sam ja najbliže Lorelai što ćeš ikad prići u životu. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Premalo je radosti za životom i premalo kofeina u tebi da bi imalo bila nalik na Lorelai!

      Izbriši
    2. Lorelai zapravo uopće nije radosna (iako ja znam biti!), a ovisnost o kofeinu u mene je zammijenjena... nekom drugom, tako da, deal with it.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca