Šljokičasta žena

Šibeniku je proljeće potrebnije nego ikojem gradu u Hrvatskoj. Preko zime on ima atmosferu napuštenog otoka, a već s prvim turistima, koji se pojave preko noći poput visibaba, grad oživi i stvori se neka sasvim drugačija atmosfera. Jedna od najboljih stvari u Šibeniku, osim povijesnog značaja, mnoštva palača i sakralnih objekata koji su ostaci Šibenika u njegovom najboljem razdoblju, Šibenik je naveliko poznat po svojim festivalima. Moj omiljeni je upravo Croatian Travel Festival , održan prvi put prošle godine, s kojim i započinje ljetna shema u Krešimirovom gradu. Ove godine CTF održava se od 10. do 12. svibnja (pa vas izvještavam o njemu sada, da se stignete organizirati i da stignete sherati ). Dok je lani Hrvatski klub putnika, organizator, ugostio neke od najpoznatijih hrvatski pustolova koji su svijet iz svih mogućih motiva proputovali svijet uzduž i poprijeko svim prijevoznim sredstvima (Goran Milić je ipak, čini mi se, bio najveća zvijezda!), ove godine na CT...

Petnaest mjeseci - toliko je dovoljno da se čovjek u potpunosti pomiri s novonastalom situacijom, spozna - "Ovo je sad moj život" i uvidi da je, kao i svi, apsolutno zamjenjiv.  Nije dobro da čovjek bude sam, piše u Knjizi Postanka. I zaista, otkad dišem, imam potrebu biti dio zajednice, ne neke klike koja misli da je bolja od drugih, nego stvarne, žive, zajednice ljudi okupljene u vjeri i ljubavi. Kad pogledam svoj život, čini mi se kao da mi je godinama ta zajednica bila inspiracija i potpora, razlog za radost, čak ni ako sama toga nije bila svjesna. Uvijek sam bila mali kotačić - u župi, u dječjem crkvenom zboru, u Frami, u zboru mladih... Voljela bih misliti da je svaki kotačić poseban na svoj način i da će se cijeli sistem raspuknuti ako taj kotačić nestane, ali život me naučio gorku istinu - da ta konstatacija ne stoji. Ljudi te zaborave, njihove misli su nestalne, a od svega što iziskuje trud ljudi će vrlo brzo odustati. I kotačić se odjednom nađe prepušten sa...

Većina nas sanja o putovanjima u europske metropole, egzotične zemlje ili otoke, dok ni sa ljepotama vlastite zemlje nismo upoznati. Uvijek nedostaje vremena ili novca, a stvar je, ustvari, uvijek u onoj "Tko neće, nađe izliku". Proljeće je, provedite dane u prirodi, čak i ako ste alergični na pelud, isplati se (govorim iz vlastitog iskustva popraćenog balavim nosom, natečenim očima i užasnim svrabom cijelog tijela)! Park šuma Jankovac , poznato izletište, jedno je od mjesta koje je nadomak ruke svim Slavoncima, a nije daleko niti Mađarima, a u Hrvatskoj se po svojoj iznimnoj ljepoti, tišini, miru i povijesnim zanimljivostima izdvaja od drugih mjesta. Postojanje Jankovca dugujemo grofu Josipu Jankoviću, zanesenjaku koji je pravi mir mogao doživjeti jedino u zelenilu slavonske šume, s čime u potpunosti suosjećam. Nakon uspješne karijere, kao svaki pametni penzioner, ekscentrični grof je odlučio svoje zrele godine provesti na lijepom Papuku, i napustiti fancy život u B...

Mogli ste primjetiti, veliki sam obožavatelj country glazbe, kako klasične, tako i suvremenog countryja. Neki će se time možda sprdati i reći kako je country američki folk koji slušaju seljačine. Istina jest da se motivi folka kakvog mi poznajemo na Balkanu znatno razlikuju od američkih. Ima tu i alkohola i razbijanja čaša i neostvarenih snova i neprežaljenih ljubavi, ali ljepota engleskog jezika je ovdje pokazala svu svoju snagu, umotavši country instrumente u riječi u kojima se i obični seljačina - kao ja - može prepoznati. Moja ljubav prema countryju procvjetala je kad sam na Drugom programu Hrvatskog radija čula Dollyinu Coat of many colors, i proplakala kao malo siromašno dijete kojem je majka sašila kaputić. Glazba ima nevjerojatnu moć, tako dirnuti čovjeka, a country glazbenici su se za to specijalizirali. Evo kako im to polazi za rukom. 1. Odlazak iz provincije  Jedan od važnijih motiva u country pjesama je život u provinciji i težnja za svjetlima velegrada, često i p...

Pročitala sam nedavno da je Vincent Kartheiser zaprosio Alexis Bledel. Drago mi je da su se dvije moje djetinje ljubavi pronašle i želim im lijep zajednički život! Naime, Alexis je glumila Rory u Gilmoreicama, a Vincent Seana u filmu Aljaska, za koji sam ja još uvijek uvjerena da je jedan od najboljih filmova u povijesti kinomatografije! Aljasku smo razredno gledali u sklopu neke vrste vanjske nastave, i sjećam se da smo danima poslije projekcije smo prepričavale dojmove, a mali medo, vjerujem, zauvijek će biti u našim srcima. Danas neću pričati o Vincentu Kartheiseru niti o životinjskom carstvu, nego o njegovoj slatkoj kolegici iz Aljaske, sada tridesetijednogodišnjoj, Thori Birch . Zanimljivo je reći da su se Thorini roditelji, inače poduzetnici, pojavili u pornografskom Deep Throat, Thora je ime dobila po bogu grmljavine, a ima brata koji se zove Bolt. Glumiti je počela u predškolskoj dobi, a pamtite ju sigurno kao Evu iz Monkey Troublea ili kao Teeney iz Now and Then. Istina, mo...

Jedan od razloga zašto se radujem ljetu je otvaranje malih dućana u staroj jezgri grada, koji preko zime spavaju zimski san. Najdraži od njih je svakako onaj na Meduliću kraj kojeg gotovo svaki dan prođem i kojem ne mogu odoljeti. Kad god mi prijatelji ili poznanici navrate u Šibenik i namjeravaju ga napustiti s nekim od suvenira, ja ih uputim na suvenirnicu gdje pored jadranskih spužvi, ukrasne keramike i svih vrsta magneta za hladnjak možete naći divne domaće proizvode od kojih će vam mirišati cijeli stan, a i vi! Naime, tvrtka iz Šibenika, Sapunoteka , ručno proizvodi mirisne kupke, kozmetiku, sapune i sve tome slično od prirodnih sastojaka, ekološki friendly, netestirano na životinjicama. Koliko sam upoznata, Sapunoteku možete naći u Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, i u Šibeniku, osim na Meduliću, u Dalmare trgovačkom centru (ako su vam poznate ostale lokacije, javite!). Ručno izrađene sapune od maslinovog ulja te kozmetiku (čudotvorne pilinge, losione za tijelo i kreme za lice)...

Na današnji dan rođena je velika Ella Fitzgerald, što je obilježio čak i Google. Ella je imala raspon glasa od tri oktave (šmrc, i ja biiih!), bila je stidljivka iz New Yorka koja se poslije nastupa nije družila s bendom, čak i kad su joj amputirane obje noge, Ella je svoj novac nesebično poklanjala raznim humanitarnim udrugama, njezina impozantna zbirka kuharica danas se nalazi na Harvardu, njenu glazbu posjeduje Smithsonian - svojim izvedbama Everytime we say goodbye , A fine romance , Best is yet to come , The nearness of you , I Get a Kick Out of You i dr. Ella je postala institucija. "I guess what everyone wants more than anything else is to be loved. And to know that you loved me for my singing is too much for me. Forgive me if I don't have all the words. Maybe I can sing it and you'll understand." Ella Fitzgerald Ali, meni osobno draža od lady Elle je žena koja je kao devetnaestogodišnjakinja otvorila Ellin koncert - Sarah Vaughan . Talenti...

Svako jutro unazad desetak dana točno u 6 sati budi me vika i cika koja dopire ispod prozora kraj kojeg pokušavam spavati. Ne znam zašto, ali baš to vrijeme čini se da je mojim susjedama mačkama savršeno za jutarnju ćakulu (čitaj: urlikanje). Nisam baš ljubitelj mačaka, nimalo ih ne razumijem, a ne razumiju niti one mene, jer, da razumiju, sastajale bi se negdje drugdje, i ne bi si dopuštale da ih svako jutro zločesta teta koja nije još popila jutarnju kavu (ja) tjera dok sastanče (na slici dolje je najupornija od ekipe). I dok tako vičem „Šic, šic“ u ranu zoru, dok sav svijet spava, ne mogu, a da ne pomislim na siroticu Mačkamamu, koja mora da je bila svetica (ili je imala neku dijagnozu) kada se voljela buditi uz mijaukanje. Osječani dobro znaju životnu priču barunice Hermann, koju su zbog ljubavi prema mačkama prozvali Mačkamama, a budući da je ona prva osoba u Hrvatskoj koja je otvorila neku vrstu azila za životinje, ispričat ću danas njenu priču onima koji će slučajno zaći n...

Često priđem svojoj polici s knjigama, uzimam knjigu po knjigu u ruke, čitam posvete, listam stranice do onog omiljenog mi citata, sa sjetom se prisjećam trenutka kada sam je prvi put primila u ruke i prisvojila. Neke od njih uspomena su na drage ljude, neke od njih sama sam si kupila poslije teškog ispita ( yes, I know how to party! ), a neke od njih čuvaju esencije izgubljenih prijateljstava. Jedna od takvih je Zima za dvoje Nicholasa Sparksa. Prije nego je postala film koji je uobičajeno sredstvo kojim djevojke muče svoje momke, ridajući kraj njih mrtvih-hladnih, i prije nego je Ryan Gosling postao čest gost u snovima svake druge žene na svijetu (ne, u tu statistiku se ne uklapam - za mene je Tom Hardy number one ), Notebook je bila knjiga, a kod nas su je preveli - Zima za dvoje, što mi ni dan danas ne ide u glavu. S obzirom da sam je pročitala kao srednjoškolka, kada je Internet bio nužno zlo koje smo koristili samo za potrebe pisanja seminara u Wordu, a pristupanje info...

Tužna je ova prolaznost proljeća, kada većina serija završava sezonu tako da to jeseni nemamo što gledati. Buuuuuuaaah. Tako će ovih dana biti emitirana posljednja epizoda prve sezone serije Following , za koju ste sigurno čuli, a ako niste, trebali biste. Pomalo bittersweet, ali ne brinite, bit će i druga sezona!  Nova je moda praviti serijale sa zvučnim imenima, kao što je uspješna serija Homeland s Claire Danes i kao što je Following s gosponom Kevinom Baconom u glavnoj ulozi.  Bacon je glumac koji ima facu bad guya , a uspješno se snađe u svakoj ulozi, od legendarnog Ren McCormacka u  Footlooseu , Seana Devinea u Mystic River , Capt. Jack Rossa u A Few Good Men i meni ipak najdražeg Wadea u River Wild s Meryl Streep. U Followingu glumi Ryana Hardyja, profilera koji pokušava otkriti kako serijskom ubojici - profesoru književnosti koji je osuđen zbog brutalih ubojstava četrnaest svojih studentica i koji je pobjegao iz zatvora - uspijeva pridobiti oboža...

U trećoj turi o Gilmoreicama govorim o vrlo važnim životnim lekcijama kojima su me naučile i bez kojih bih ja vjerojatno bila wanted kao kleptomanka, a depresiju nikad ne bih liječila čipsom i čokoladom. Ipak, neke lekcije čovjek usvoji tek kad ih osjeti na svojoj koži, a neke stvari ne može ne uzeti k srcu, bez obzira što je svjestan da svijetom hodaju ljudi koji ga na svakom koraku nastoje obeshrabriti i ubiti u pojam - iako bi bilo jednostavnije na svaku kritiku odgovoriti samo: 16. Ne kradi Svi se držimo one "Ne kradi", ali Rory, inače uvijek sva pristojna, pod stresom čudno reagira - u trenutku kada ju je Dean prvi put poljubio, ukrala je kukuruzni škrob, a kada joj je Mitchum rekao da nema talent za novinarstvo, s Loganom je ukrala jahtu i završila u buksi. Škrob je ostao lijepa uspomena, ali zbog ukradene jahte, odradila je 300 sati rada za opće dobro, pa pamet u glavu, folks ! 17. Žaluj Iako je pokušavala ignorirati prekid s Deanom, Rory je na kraj...

Pročitala sam na jednom portalu izjavu profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku u kojoj on govori kako 56 % građana Hrvatske starijih od 15 godina pročita iz razonode ili užitka godišnje jednu knjigu (dok 57% ljudi u svijetu mjesečno pročita jednu knjigu), a što je podatak kojeg on ne smatra lošim. E, pa, profesore, ja smatram. Jedna knjiga godišnje? Zaboravimo na siromaštvo, kapitalizam, skupe knjige - ljudi kao da su zaboravili da postoje knjižnice - znate, one hrpe knjiga koje čekaju da budu pročitane, za pišljivih 50-100 kn godišnje? Ukoliko polovica Hrvata godišnje ne pročita niti jednu knjigu, možemo slobodno reći da je polovica Hrvata neuka, jer biti načitan danas zaista nije luksuz koji si mogu priuštiti samo doktori znanosti. Čitanje iz gušta trebalo bi biti potreba svakog čovjeka, služiti mu kao odmor od svakodnevnog stresa i stručne literature, poreznih obrazaca, tiskovina ili časopisa koje smo iz raznih razloga prisiljeni čitati. Idu mi...

Danas se moj dragi upušta u nove pustolovine u ukletom klubu 27 - srećom pa nije celebrity, pa se ne bojim za njega. Iako nas mnogi gledaju kao čudake - jer kako je moguće da nismo poljubili stotinjak onih krivih prije nego smo upoznali jedno drugo, i jer nije fer da netko pola života provede tražeći ljubav dok smo je mi okusili u najljepšoj dobi života, zatelebavši se još negdje oko male mature - ali nije nas briga, mi smo još tu - bolji no ikad - usprkos svim olujama koje smo i sami stvarali i koje je svijet stvarao. Znali su još onda da je problematičan, i da mu je stidljivo lice samo paravan za sve nepodopštine koje je radio, ali ja sam ga odmah prepoznala onakvog kakav uistinu jest - čovjek čiste duše koji, kad voli, voli do kraja. To je bilo sve što mi je trebalo, i sve što ću ikada trebati.  Sunce moje, neću ti pisati pjesme, jer za poeziju dara nemam (iako kažu da je pod utjecajem ljubavi svatko postaje pjesnik), samo ću tebi u čast podijeliti neke od veselica (koje mi...

Upitao me znatiželjni prijatelj hoću li na blogu pisati o knjigama koje imam u svom vlasništvu jer svaka knjiga koja krasi nečiju kućnu knjižnicu ima posebnu priču. Pa, evo, samo za njega, počet ću od jedne koja mi je obilježila djetinjstvo, i prije nego sam sama znala čitati. Zasigurno jedna od vrijednijih stvari u našem domaćinstvu, za koju ćemo se poklati u ostavinskom postupku, knjiga je  Heidi Johanne Spyri, koju je naš djed Zvonko dobio u vojsci početkom '60.-tih godina. Djed baš nije bio ljubitelj knjiga, nisam ga nikad vidjela da čita nešto osim Danice, ali zato je moja majka oduvijek bila knjiški moljac. Kad se udala, gotovo da ništa nije ni ponijela iz svoje kuće, tek nekoliko svojih starih bilježnica, slike koje je naslikala u raznim tehnikama i koje sam kao mala često vadila iz mapa i divila im se - i djedovu Heidi . Čitajući Heidi od najranije dobi, mama se zaljubila u planine i one za nju i danas predstavljaju slobodu, toplinu doma, odmor za ...

Kao svaka prava Liz Lemon obožavateljica vjerujem da je što god Oprah kaže - svetinja. Tako ja svako malo zavirim na njenu web stranicu, a ponekad čeprkam i po starim postovima, samo da se podsjetim koje su stvarčice bile Oprine omiljene 2009. godine. Na ime Amy Chua naletjela sam prije dvije godine i otada sam njezin bestseler  Majka uspjeha imala na popisu knjiga to read. Njena knjiga o kineskim i zapadnim roditeljima i njihovom odgoju potresla je Ameriku i oduševila Kinu - Amerikanci su je prozvali najgorom majkom ever i prijetili joj i smrću, a Kinezi su od nje tražili tajne odgoja uspješne djece. Jer, koja majka djeci prijeti da će im zapaliti igračke ako na klaviru savršeno ne odsviraju Clementinijevu sonatinu? Hm, američka očito ne. Hrvatska? Čula sam ja i gore prijetnje, iako ne sviram niti jedan instrument :) Amy Chua doista je jedna žena kojoj ne mogu, a da se ne divim, pogotovo u trenucima kada patim od opasnog pomanjkanja motivacije za najvažniji ispit ...

Lijepo je Lorelai rekla, subota je dan odmora, ali ne! Umjesto da se odmaram,već oko sedam sam nalijevala kavu u sebe pa se uputila pješice na biskupijski susret katoličke mladeži koji se održavao u katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. Naravno da sam izjutra poželjela kolegici otkazati dogovor i ostati u krevetu do podneva, ali kako to obično biva, stisnula sam zube, znajući da se i u najneobičnijim situacijama može čuti nešto što će ti biti utjeha, pouka, spoznaja na kojoj ćeš temeljiti život u naredno vrijeme. Bilo je tu mnogo priče koja me nije dotakla i koju sam slušala uz zijavanje i trijebljenje krmelja, ali kada se mikrofona uhvatio pater Ivan Mandurić, zvani Ike , iz Zagreba, predosjećala sam da ću se njegovih riječi uvijek sjećati.  Pričao je kako je rano izgubio vjeru u Boga i kako se silno trudio pronaći čovjeka koji se osobno susreo s Isusom i koji bi mu jamčio da Bog uistinu postoji. U međuvremenu ga je pronašao kroz seminar profesora Ivančića, postao isusovac, a dan...