Preskoči na glavni sadržaj

Why Liz Lemon really DO have it all

Prije sedam godina, kada je Jack Donaghy upoznao Liz Lemon, nazvao ju je fakultetski obrazovanom feministicom newyorškog trećeg vala, starom curom koja se pravi da je taj status čini sretnom, prenabrijanom na posao, nimalo zainteresiranom za seks, konzumenticom časopisa o zdravlju, usamljenicom koja se svako malo strastveno primi pletenja. Nakon 139 epizoda, Lemon je doživjela svoju renesansu i odjavila se iz televizijskih etera, ali njen lik i djelo neće biti zaboravljeni.


Svaka normalna žena koja se diči velikom jezičinom više nego smislom za modom, u Liz Lemon, liku kojeg je utjelovila genijalna Tina Fey u 30 Rock, pronaći će svoju inspiraciju. One druge koje je ne razumiju, možda će nakon ovog mog homagea shvatiti zašto Liz toliko puno znači nama - svim ludim ženama svijeta.

Iskrenost
Kod Liz, što na umu, to na drumu, i bilo bi lijepo kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu...kad bi svi bili više nalik Lemonici. Ona se ne pravi fina, niti politički korektna, priznat će i da će potajno podržati McCaina, a ne Obamu, a u napadu istine obznanit će i sljedeće: "One time I laughed at a blind guy eating spaghetti! Sometimes I pee in the shower if I’m really tired! I saw my grandparents making love once and I didn’t leave right away!"


Religija
Kad je upitaju za vjeru, Liz jednostavno kaže da radi sve što joj Oprah savjetuje, čime se Tina Fey zasigurno izruguje Amerikancima koji za svaki aspekt svog života imaju televizijskog savjetnika - Oprah, Dr. Phila, Dr. Oza, Suze Orman i Natea Berkusa. I meni otac, kad me nađe prikovanu za televizijski ekran, kaže: "Da nema Oprah, ne biste znali šta biste sa sobom", tako da je Oprahianity valjda već na tragu toga da se razvije kao sekta i u lijepoj našoj.


Prehrana
Način na koji se Liz hrani je lako kopirati - jednostavno u sve dodajte sir! Divno ju je gledati kako se tješi burritosima, flipsovima, čipsovima, sendvičima, a ne zabrinjava se da će se sav taj junk food akumulirati baš tamo gdje ne bi trebao - to je prava bezbrižnost, nalik onoj koja se pronalazi u reklami za Carefree uloške. Svoju ovisnost o hrani Liz objašnjava: "Can I share with you my worldview? All of humankind has one thing in common: the sandwich. I believe that all anyone really wants in this life is to sit in peace and eat a sandwich."


Party animal
Koliko god željela pronaći svoje mjesto u svijetu, pripadati nekoj grupi, zbog čega se povremeno stvarno potrudi prilagoditi drugim neprilagođenima u svojoj okolini, Liz Lemon je prije svega vjerna samoj sebi, i nikad nije zbog toga tužna - a zašto i bi bila - znati prihvatiti samu sebe jedno je od najvećih ženinih sposobnosti.


Muškarci
Good God, Lemon, čak si i muškarca uspjela pronaći, usprkos tome što nosiš sivo donje rublje i gotovo se nikad ne depiliraš. Ako je Liz Lemon pronašla ljubav svoga života u onoj hrpi gubitnika, onda za svakoga ima nade!

Lemonism
What the what?!, blerg!, jagweed!, shut it down!, nerds! - samo su neki od jedinstvenih Lizinih izraza koje vjerojatno niti ona sama ne razumije u potpunosti. Njezin osebujan vokabular inspirira svakoga da se i sam pozabavi smišljanjem novih poštapalica.


Ženstvenost
"God, three weddings in one day, I’m going to be in Spanx for 12 hours. My elastic line is gonna get infected again." Liz se ne opterećuje slaganjem savršenih outfita za poslovni dan, na sebe navuče prvu stvar koju vidi kad otvori oči, a njene naočale njen su zaštitni znak. Iako nije stručnjak niti za make up, za nju nijedna tema nije tabu, od ginekoloških problema do kozmetičkih proizvoda današnjice. Ono što je pohvalno, Liz je uvijek spremna učiti od onih koji su stručnjaci za problematiku za koju ona nije stvorena.

Posao
Koliko god je kolege naživcirali, Liz je šefica, i u svoj posao daje i srce i dušu. Voljeti ono što radiš, i raditi ono što voliš - san je svakog čovjeka, pa je Liz stvarno jedna lucky ženska!

Terapija
Osim Jacka, ono što Liz služi kao ispušni ventil, odmalena, jest major preokretanje očima. Neki bi rekli - vrlo pasivno agresivno, ali u načinu na koji Liz preokreće očima nema baš ničega - pasivnog.


Prijateljstvo
Zaista obožavam tu platonsku ljubav između Liz i Jacka, to dvoje ljudi koji su toliko različiti, a  ipak se savršeno nadupunjuju. Posebno je lijepo gledati sveznajućeg Donaghyja kako traži savjete od neurotične Lemon, eh, valjda se događa i najboljima.


Inspiracija
Liz pronalazi inspiraciju u malim stvarima, uvijek je spremna slijediti svoje snove, i u sve što radi ulaže puno strasti, bilo to hranjenje, pjevanje, plesanje ili nošenje haljine. To je pravilo koje treba slijediti u životu, jer vaša životna radost vrlo vjerojatno će ubuzeti i sve ljude u vašoj blizini, baš kao neka Liz Lemon zaraza.


Lemon out!

Primjedbe

  1. Je li normalno da nisam nikada gledala ovu seriju? Mislim da baš i nije :/ Ali Tina mi je super, si gledala film "Date Night"? Ako nisi, moraš definitivno! Imaš još čitateljica, jej :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve u vezi Tine - seen it, have it, read it :)Bossypants - prepručujem, također! A 30 Rock is mandatory!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To dakle gledam kad riješim diplomski :) Malo te prostituiram po blogovima, hope you don't mind :) Jooj pliz makni ovaj "check" prije objavljivanja komentara, osim ako to baš želiš imati :p

      Izbriši
    2. Hvala ti na reklami, ali nema potrebe, meni je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta publike! ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t