Morbidni vikend, kad se sve nekako skupi i misli mi previše vrludaju po mračnim sferama, navodi me na povratak pjesmama Sylvije Plath. Danas je osamdesetogodišnja Sylvia trebala čuvati svoje unuke - eh, samo da nije bilo te nesretne pećnice. Ovim putem podsjećam na tu darovitu ženu čije pjesme još uvijek čuvaju njene mračne tajne.
Sylvijin život kao da je od početka bio osuđen na patnje, na beskrajne žalosti i suzna razdoblja. Gubitak oca i Boga u istom trenutku odveo ju je, unatoč iznimnim akademskim uspjesima i velikim nadama, u depresiju, u neprekidne pokušaje okončanja boli, okončanja života. Sudbina kao da se poigravala njome - baš u trenu kada bi je obradovala novim ljepotama, ljubavi, brakom, djecom, nova tragedija bi kročila u njenu svakodnevicu, a ona se s njom nije znala nositi.
Njena emocionalna i potresna iskustva depresije, pobačaja, suprugovog nasilja i nevjere skupljena su u autobiografskom romanu Stakleno zvono, zbirkama Kolos i Ariel te Izabranim pjesmama, za koje je posthumno dobila i Pulitzera, ono su što je ostavila svijetu, zauvijek ga napustivši prije 50 godina, ostavivši iza sebe samo prokletstvo bolesti koja će pratiti i plodove njene utrobe.
Sylvia je danas larger than life - mučenica, anđeo, sinonim za feministički pokret, simbol za ženu koja se bori sa demonima patrijarhalnog društva koje ne prepoznaje njenu genijalnost. Čitaju je tinejdžerice, kućanice, intelektualke, jer ona nije arogantna pjesnikinja, ona je samo slaba, usamljena i tužna žena koja piše o tulipanima, pčelama, o udarcima, ubodima, o tanjurima, o stinicama koje simboliziraju njeno opiranje životu. Dok čitam njene žalosne stihove, zaboravim da je nema - još uvijek navijam za nju, vjerujući da će, ukoliko napiše dovoljno pjesama, iz sebe isisati svo crnilo i tako, potpuno slobodna, ostvariti svoj potencijal.
P.S. Za one koji su više filmofili, nego poete - neka pogledaju film o Sylviji i Tedu (2003)
P.S. Za one koji su više filmofili, nego poete - neka pogledaju film o Sylviji i Tedu (2003)
"Možda ću se jednog dana puzajući vratiti kući, potučena, pobijeđena. Ali ne sve dok mogu iz svoje nesreće pisati priče, svoju tugu pretvoriti u ljepotu."
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)