Preskoči na glavni sadržaj

P.S. Ovisna o ljubavi

Ni ove godine nismo izbjegli komercijalizaciju Valentinova, a osim trgovačkih centara koji će nas svojim akcijama prisiljavati na romantiku i ubijati u pojam ukoliko ćemo taj kobni četvrtak provesti sami, i televizija će dati svoj doprinos prisilnom zaljubljivanju, darivanju, prošenju itd. Volim ja i Notebook i P.S. I love you, štoviše - jako ih volim (i plačem kao nespašena već od prvih minuta), ali postoje i filmovi koji bi zadovoljili svaku romantičnu dušicu, a teško da će ovog Valentinova dospjeti na male ekrane, samo zato jer nisu klasične romantične komedije:


Eternal sunshine of spotless mind (2004) Nema romantičnijeg, i točka! Svaka prava ljubav, osim ljubakanja i I love you medvjedića, nosi i tuge i borbe, a Kate Winslet i Jim Carrey vrlo slikovito će dokazati što je čovjek spreman učiniti kako bi prebrodio ljubavne jade. 

Leap year (2010) Još jedna divna romantična priča sa zelenog otoka. Zbog jedne crvenokose luđakinje i zgodnog Irca i vi ćete ubrzo spakirati kofere i pravac - Irska! 


Annie Hall (1977) Znam, nisam normalna – Woody Allen – romantičan? Ali, ovaj film dušu je dao za neurotične sanjare kao što sam ja. 

Wuthering heights (2009) Ako već niste čitali knjigu, jer hej, nije Emily Bronte i old english za svakoga, pogledajte jednu od brojnih ekranizacija ove epske ljubavne štorije, s najsavršenijim Heatcliffom – ever! 


Walk the line (2005) Istinita romansa kao što je ova između June Carter i Johnnyja Casha ne treba reklamu, a prelijepi soundtrack samo će dodatno začiniti ovu legendarnu ljubavnu priču. 

500 days of summer (2009) Eh, da, starci, ovo je romantika 21. stoljeća - mlađarija koja ne vjeruje u ljubav, pa im ona onda baš u inat pokuca na vrata i da do znanja da nije svaki tužan završetak samo kraj, nego je i početak nečega lijepoga. 


Stardust (2007) Voljela bih i sa 88 godina vjerovati u bajke kao što je ova – da je onaj koga volim spreman skinuti mi zvijezde s neba i sa mnom se upustiti u avanturu života. 

Splendor in the grass (1961) Ispast će da volim filmove u kojima bar jedna polovica ljubavnog para završi na psihijatrijskom promatranju, ali zbog Sjaja u travi plačem od '90.-tih, kada sam ga prvi put gledala. Jao, kad Deanie sretne Buda u onoj šik bijeloj haljini... uf, zbog mene u tom trenutku su i izmisliti izraz ugly cry. 


Love me if you dare (2003)Najbolja vrsta ljubavi je ona koja probudi dušu i tjera nas da tražimo više, zapali vatru i srce, a umu pruži mir“, kažu u Notebooku, a ovaj frenchie film je to doslovno shvatio. Mladenačka ljubav koja samu sebe izaziva, cap ou pas cap?

Flipped (2010) Ako ste maloljetni, ovo je romantična dramica za vas. Dječarac, djevojčica iz susjedstva, kokošja jaja i jedan veliki javor sve je što vam treba za ljupku light valentinovsku večer.


Primjedbe

  1. Neke sam pogledala, neke nisam. Bolje na Valentinovo ni ne gledati TV. Nabaci neki akcijski, tipa najnoviji Predator. Ako se žežeš na Adriena Brodyja (kao ja :p), nećeš ostati imuna na njegov čar, ks ks. P.S. I love his body in this movie/you :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. E pa tko nema za kino niti za restorane, sklupčat će se pod dekicom i pogledati filmić! A onaj tko će Valentinovo provesti sam kao ja proučavat će spise uz filmić:) Pored Tom Hardyja, nijedan selebrti momak nema šanse.

      Izbriši
  2. Čitala sam Orkanske visove i sviđa mi se knjiga, a sve te filmove gledam iznova :) Ja volim i kupovati i primati darove za Valentinovo, ali jednostavno jer me to veseli. A pozivam te onda na darivanje na mom blogu, istina, traje malo duže od Valentinova, ali možda onda budeš imala sreće :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Savršena lista filmova, sve sam ih odgledala (neke i po par puta) i baš sam se oduševila kad sam ih tu našla na jednom mjestu :) Meni su romantični filmovi Woody Allena, na jedan pomaknuti način, ali me baš nekako ostave u nekom posebnom raspoloženju :) A Orkanski visovi....em su mi jedna od dražih knjiga, em je super film <3

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

Adventske riječi: dječje

Nakon čitanja o radosnom susretu dviju trudnica, Marije i Elizabete, župnik je na nedjeljnoj misi upitao: "Tko je radostan?" Djeca su drijemala tatama na ramenima, meškoljila se mamama u krilima, cerekala se s prijateljima u prvim redovima, tik do oltara, ali sva su spremno podignula ruke u zrak. "Je li radost rezervirana samo za djecu?" upitao je župnik zabrinuto. Ponovio je pitanje i nekolicina je odraslih lijeno digla ruku u zrak, i ja među njima. Silno sam željela biti radosna, ali nisam bila sigurna osjećaju li drugi radost kad se sa mnom susretnu. Ako ste mama, kao ja, u ovo doba vjerojatno ste već na izmaku snaga. Vjerojatno nestrpljivo čekate Božić, da dođe i prođe i pusti vas da nastavite svoj život. Na mamama je velika odgovornost, znate - one su čuvarice riznice uspomena obitelji. One brinu da se svi na božićno jutro (iako moja djeca i dalje ustraju na želji da poklone otkriju na badnju večer, kao Anica, Ćiro i Drago š) obraduju poklonu, one brinu da se ...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...