Preskoči na glavni sadržaj

Par - nepar

Nema ljepšeg nego se zavući ispod dekice i pogledati u naručju voljene osobe filmić romantičnog sadržaja, a kad njegujete vezu na daljinu, dobre su vam i serije koje odišu ljubavnim skladom. Sanjari kao ja, zaljubljeni u ljubav, vrlo često nastoje svoj život i krojiti prema likovima iz filmova, serija, knjiga - iz vjerovanja da se od svakog para, bio on stvaran ili ne, može nešto naučiti o ljubavi. Stoga, ovo su samo neki od mojih omiljenih TV parova:


Cory i Topanga
Sjećate li se serije Dječak upoznaje svijet? Ne znam kako u vaše, ali u moje vrijeme ta je serija žarila i palila televizijskim ekranima, a njeni glavni likovi bili su high school sweethearts Cory i Topanga. Sudeći prema najavama za spin off, njihova je ljubavna priča završila i više nego sretno (pa će u novim epizodama imati trinaestogodišnju kći), a ni dan danas nema curice koja nije poželjela svog Coryja -  kovrčavka koji bi ju zavolio kao djevojčicu te zajedno s njom odrastao upoznavajući svijet.


Veronica i Logan
Istinu je rekao Logan u drugoj sezoni, 20. epizodi, Veronice Mars (pogledanoj samo 263 puta) -  njihova ljubav jest epic, i nema dva lika na televiziji koje ljubavna veza istodobno hrani i uništava. Razlike koje među njima stvaraju privlačnost i izazovi koje stavljaju jedan pred drugog su naposljetku i ono što ih razdvaja. Od Logana i Veronice naučila sam da svaka veza treba malo drame, jer ponekad samo u melodramatičnim momentima ljudi pokažu koliko zapravo mogu voljeti.


Marshall i Lily
Njihova romantika, telepatija, podrška i interne fore - samo su neke od stvari zbog kojih, vjerujem, mnogi i gledaju Kako sam upoznao vašu majku, jer, već pomalo sumnjam da je Ted ikad upoznao tu njihovu majku, Barney voli odijela više nego žene, a Robin je Kanađanka, pa su Marshmallow i Lilypad ljepilo koje ih sve drži na okupu. Najviše me nadahnjuju jer su, nakon padova, svojoj ljubavi dali drugu šansu, što svaka ljubav zaslužuje!


Chandler i Monica
Ne, prijatelji Ross i Rachel nisu jedan od omiljenih mi likova - nisu oni jedno za drugo, i da, they were on a break!!! Monica i Chandler jedini su par koji može drugima biti uzor, bez previše galame i nesporazuma. Monica je ona slagalica koja je nedostajala vječito smotanom Chandleru (uf, I like them smotane!), a on je ono što je trebalo njoj - za smirenje, a sretan je svatko tko u životu nađe onoga tko ga savršeno nadopunjuje.


Ned i Chuck
Koja žena ne bih voljela nevjerojatnog Neda iz Pushing daisies, koji pravi najfinije pite na svijetu i ima moć vratiti svoju jedinu ljubav iz mrtvih? U njihovoj ljubavi, koja je lišena fizičkog dodira, shvaćamo žrtvu koje dvoje koji se vole moraju podnijeti da bi ostali zajedno. E, to je prava ljubav!



Luke i Lorelai
Kakva bih ja bila obožavateljica Gilmoreica, a da ovim putem ne spomenem Lorelai i Lukea? Naravno, volim jako i Rory i Jessa, ali na ovom popisu ima dovoljno disfunkcionalnih parova. Logana nisam nikada voljela, ali damn, trebala se udati za njega! Luke i Lorelai za mene su najprirodniji par u televizijskoj seriji, a sa mnom se slaže i Amy Sherman Palladino jer prvotno nije bilo niti u planu da njihovi likovi budu u vezi. No, kemija između njih, te ideja o ljubavi zasnovanoj na dugogodišnjem prijateljstvu - doveli su ih do happy enda, kakvog si svi u životu priželjkujemo.

Nadam se da živite kao da vam je svaki dan Valentinovo, da svako malo iznenadite onoga koga volite nekom čokoladicom, ljubavnim pismom ili cvijetom, da iz dana u dan vaša ljubav raste skupa s vama. Ukoliko se u navedenom niste prepoznali, napravite bar danas nešto lijepo za izabranika/cu svoga srca! Inspiraciju potražite i u fiktivnim ljubavima! ;) Sretno Valentinovo!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...