Preskoči na glavni sadržaj

Par - nepar

Nema ljepšeg nego se zavući ispod dekice i pogledati u naručju voljene osobe filmić romantičnog sadržaja, a kad njegujete vezu na daljinu, dobre su vam i serije koje odišu ljubavnim skladom. Sanjari kao ja, zaljubljeni u ljubav, vrlo često nastoje svoj život i krojiti prema likovima iz filmova, serija, knjiga - iz vjerovanja da se od svakog para, bio on stvaran ili ne, može nešto naučiti o ljubavi. Stoga, ovo su samo neki od mojih omiljenih TV parova:


Cory i Topanga
Sjećate li se serije Dječak upoznaje svijet? Ne znam kako u vaše, ali u moje vrijeme ta je serija žarila i palila televizijskim ekranima, a njeni glavni likovi bili su high school sweethearts Cory i Topanga. Sudeći prema najavama za spin off, njihova je ljubavna priča završila i više nego sretno (pa će u novim epizodama imati trinaestogodišnju kći), a ni dan danas nema curice koja nije poželjela svog Coryja -  kovrčavka koji bi ju zavolio kao djevojčicu te zajedno s njom odrastao upoznavajući svijet.


Veronica i Logan
Istinu je rekao Logan u drugoj sezoni, 20. epizodi, Veronice Mars (pogledanoj samo 263 puta) -  njihova ljubav jest epic, i nema dva lika na televiziji koje ljubavna veza istodobno hrani i uništava. Razlike koje među njima stvaraju privlačnost i izazovi koje stavljaju jedan pred drugog su naposljetku i ono što ih razdvaja. Od Logana i Veronice naučila sam da svaka veza treba malo drame, jer ponekad samo u melodramatičnim momentima ljudi pokažu koliko zapravo mogu voljeti.


Marshall i Lily
Njihova romantika, telepatija, podrška i interne fore - samo su neke od stvari zbog kojih, vjerujem, mnogi i gledaju Kako sam upoznao vašu majku, jer, već pomalo sumnjam da je Ted ikad upoznao tu njihovu majku, Barney voli odijela više nego žene, a Robin je Kanađanka, pa su Marshmallow i Lilypad ljepilo koje ih sve drži na okupu. Najviše me nadahnjuju jer su, nakon padova, svojoj ljubavi dali drugu šansu, što svaka ljubav zaslužuje!


Chandler i Monica
Ne, prijatelji Ross i Rachel nisu jedan od omiljenih mi likova - nisu oni jedno za drugo, i da, they were on a break!!! Monica i Chandler jedini su par koji može drugima biti uzor, bez previše galame i nesporazuma. Monica je ona slagalica koja je nedostajala vječito smotanom Chandleru (uf, I like them smotane!), a on je ono što je trebalo njoj - za smirenje, a sretan je svatko tko u životu nađe onoga tko ga savršeno nadopunjuje.


Ned i Chuck
Koja žena ne bih voljela nevjerojatnog Neda iz Pushing daisies, koji pravi najfinije pite na svijetu i ima moć vratiti svoju jedinu ljubav iz mrtvih? U njihovoj ljubavi, koja je lišena fizičkog dodira, shvaćamo žrtvu koje dvoje koji se vole moraju podnijeti da bi ostali zajedno. E, to je prava ljubav!



Luke i Lorelai
Kakva bih ja bila obožavateljica Gilmoreica, a da ovim putem ne spomenem Lorelai i Lukea? Naravno, volim jako i Rory i Jessa, ali na ovom popisu ima dovoljno disfunkcionalnih parova. Logana nisam nikada voljela, ali damn, trebala se udati za njega! Luke i Lorelai za mene su najprirodniji par u televizijskoj seriji, a sa mnom se slaže i Amy Sherman Palladino jer prvotno nije bilo niti u planu da njihovi likovi budu u vezi. No, kemija između njih, te ideja o ljubavi zasnovanoj na dugogodišnjem prijateljstvu - doveli su ih do happy enda, kakvog si svi u životu priželjkujemo.

Nadam se da živite kao da vam je svaki dan Valentinovo, da svako malo iznenadite onoga koga volite nekom čokoladicom, ljubavnim pismom ili cvijetom, da iz dana u dan vaša ljubav raste skupa s vama. Ukoliko se u navedenom niste prepoznali, napravite bar danas nešto lijepo za izabranika/cu svoga srca! Inspiraciju potražite i u fiktivnim ljubavima! ;) Sretno Valentinovo!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...