Preskoči na glavni sadržaj

Why Liz Lemon really DO have it all

Prije sedam godina, kada je Jack Donaghy upoznao Liz Lemon, nazvao ju je fakultetski obrazovanom feministicom newyorškog trećeg vala, starom curom koja se pravi da je taj status čini sretnom, prenabrijanom na posao, nimalo zainteresiranom za seks, konzumenticom časopisa o zdravlju, usamljenicom koja se svako malo strastveno primi pletenja. Nakon 139 epizoda, Lemon je doživjela svoju renesansu i odjavila se iz televizijskih etera, ali njen lik i djelo neće biti zaboravljeni.


Svaka normalna žena koja se diči velikom jezičinom više nego smislom za modom, u Liz Lemon, liku kojeg je utjelovila genijalna Tina Fey u 30 Rock, pronaći će svoju inspiraciju. One druge koje je ne razumiju, možda će nakon ovog mog homagea shvatiti zašto Liz toliko puno znači nama - svim ludim ženama svijeta.

Iskrenost
Kod Liz, što na umu, to na drumu, i bilo bi lijepo kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu...kad bi svi bili više nalik Lemonici. Ona se ne pravi fina, niti politički korektna, priznat će i da će potajno podržati McCaina, a ne Obamu, a u napadu istine obznanit će i sljedeće: "One time I laughed at a blind guy eating spaghetti! Sometimes I pee in the shower if I’m really tired! I saw my grandparents making love once and I didn’t leave right away!"


Religija
Kad je upitaju za vjeru, Liz jednostavno kaže da radi sve što joj Oprah savjetuje, čime se Tina Fey zasigurno izruguje Amerikancima koji za svaki aspekt svog života imaju televizijskog savjetnika - Oprah, Dr. Phila, Dr. Oza, Suze Orman i Natea Berkusa. I meni otac, kad me nađe prikovanu za televizijski ekran, kaže: "Da nema Oprah, ne biste znali šta biste sa sobom", tako da je Oprahianity valjda već na tragu toga da se razvije kao sekta i u lijepoj našoj.


Prehrana
Način na koji se Liz hrani je lako kopirati - jednostavno u sve dodajte sir! Divno ju je gledati kako se tješi burritosima, flipsovima, čipsovima, sendvičima, a ne zabrinjava se da će se sav taj junk food akumulirati baš tamo gdje ne bi trebao - to je prava bezbrižnost, nalik onoj koja se pronalazi u reklami za Carefree uloške. Svoju ovisnost o hrani Liz objašnjava: "Can I share with you my worldview? All of humankind has one thing in common: the sandwich. I believe that all anyone really wants in this life is to sit in peace and eat a sandwich."


Party animal
Koliko god željela pronaći svoje mjesto u svijetu, pripadati nekoj grupi, zbog čega se povremeno stvarno potrudi prilagoditi drugim neprilagođenima u svojoj okolini, Liz Lemon je prije svega vjerna samoj sebi, i nikad nije zbog toga tužna - a zašto i bi bila - znati prihvatiti samu sebe jedno je od najvećih ženinih sposobnosti.


Muškarci
Good God, Lemon, čak si i muškarca uspjela pronaći, usprkos tome što nosiš sivo donje rublje i gotovo se nikad ne depiliraš. Ako je Liz Lemon pronašla ljubav svoga života u onoj hrpi gubitnika, onda za svakoga ima nade!

Lemonism
What the what?!, blerg!, jagweed!, shut it down!, nerds! - samo su neki od jedinstvenih Lizinih izraza koje vjerojatno niti ona sama ne razumije u potpunosti. Njezin osebujan vokabular inspirira svakoga da se i sam pozabavi smišljanjem novih poštapalica.


Ženstvenost
"God, three weddings in one day, I’m going to be in Spanx for 12 hours. My elastic line is gonna get infected again." Liz se ne opterećuje slaganjem savršenih outfita za poslovni dan, na sebe navuče prvu stvar koju vidi kad otvori oči, a njene naočale njen su zaštitni znak. Iako nije stručnjak niti za make up, za nju nijedna tema nije tabu, od ginekoloških problema do kozmetičkih proizvoda današnjice. Ono što je pohvalno, Liz je uvijek spremna učiti od onih koji su stručnjaci za problematiku za koju ona nije stvorena.

Posao
Koliko god je kolege naživcirali, Liz je šefica, i u svoj posao daje i srce i dušu. Voljeti ono što radiš, i raditi ono što voliš - san je svakog čovjeka, pa je Liz stvarno jedna lucky ženska!

Terapija
Osim Jacka, ono što Liz služi kao ispušni ventil, odmalena, jest major preokretanje očima. Neki bi rekli - vrlo pasivno agresivno, ali u načinu na koji Liz preokreće očima nema baš ničega - pasivnog.


Prijateljstvo
Zaista obožavam tu platonsku ljubav između Liz i Jacka, to dvoje ljudi koji su toliko različiti, a  ipak se savršeno nadupunjuju. Posebno je lijepo gledati sveznajućeg Donaghyja kako traži savjete od neurotične Lemon, eh, valjda se događa i najboljima.


Inspiracija
Liz pronalazi inspiraciju u malim stvarima, uvijek je spremna slijediti svoje snove, i u sve što radi ulaže puno strasti, bilo to hranjenje, pjevanje, plesanje ili nošenje haljine. To je pravilo koje treba slijediti u životu, jer vaša životna radost vrlo vjerojatno će ubuzeti i sve ljude u vašoj blizini, baš kao neka Liz Lemon zaraza.


Lemon out!

Primjedbe

  1. Je li normalno da nisam nikada gledala ovu seriju? Mislim da baš i nije :/ Ali Tina mi je super, si gledala film "Date Night"? Ako nisi, moraš definitivno! Imaš još čitateljica, jej :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve u vezi Tine - seen it, have it, read it :)Bossypants - prepručujem, također! A 30 Rock is mandatory!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To dakle gledam kad riješim diplomski :) Malo te prostituiram po blogovima, hope you don't mind :) Jooj pliz makni ovaj "check" prije objavljivanja komentara, osim ako to baš želiš imati :p

      Izbriši
    2. Hvala ti na reklami, ali nema potrebe, meni je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta publike! ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...