Preskoči na glavni sadržaj

Who says you can't party in the USA, call me maybe, give my heart a break, and live while we're young (22)?


Osim moje zabrinjavajuće opsesije s Katy Perry, imam ja još milijaaaaaaardu guilty pleasuresa - onih pop pjesmuljaka koje pjevaju američke zvijezdice, zaraznih pjesama koje vam istog trena popravljaju dan, zbog kojih zaplešete s usisavačem ili koje pjevate pod tušem i drugim skrovitim mjestima. Nekome sramota, a meni neobično veselje - gojiti to dijete unutar ove, već ostarjele, vanjštine! Ovo su samo neki od mojih favorita.

Random izborom prvu sam navela Who says Selene Gomez koju najčešće čujem u trgovačkim centrima, valjda se zbog nje žene osjećaju dobro u svojoj koži! I'm no beauty queen, I'm just beautiful me.... Lako njoj reći - baš je prelijepa ta Selena, taj Biber je očito smanjeno ubrojiv kad je ostavi. (Da, imam i čudnu opsesiju Selenom Gomez.)


Na Miley sam uspjela navući čak i rockericu od sestre koja bi prije umrla, nego priznala da je ikad uopće čula za Miley Cyrus. Miley who? Volim ja i Hannu Montanu, ali upravo Party in the USA mi uvijek izmami kes na lice, i odjednom I'm noddin' my head like "Yeah!" Movin' my hips like "Yeah!"


Priznajte, znaaaaaaaaaate riječi! Znam, this is crazy, ali Call me maybe lyrics će uskoro sigurno biti pitanje na prijemnim ispitima, s obzirom na to u kojoj mjeri je ta slatkasta pjesma obilježila prošlu godinu, a svim curama vratila samopouzdanje da već jednom nazovu tog nedodirljivog momka. Tobože.
Ono što je lani bila Call me maybe, to je je prije tri godine bila Baby, baby, baby, ma tko je ne bi volio!

 

                                        

Voljeli vi Taylor ili ne (da ne bude zabune - ja je volim - da, B., unatoč svim njenim dečima, prekidima i jadikovkama!), ako ste ikad bili tinejdžerica gladna izlazaka, pidžama partyja s prijateljicama, tračanja dečkiju, lakiranja noktiju i sličnih aktivnosti, zbog ove poskočice barem na tren ćete se osjećati kao da su vam baš 22!

Ovisnik sam o mjuziklima, volim Travoltu u svakom obliku, Baby, lubenice i prljavi ples, cjelokupni lik i djelo Barbre i Judy, Claudea i Bergera, sve Židove i superstarove, mamme mije, Magentu i Dr. Frank-N-Furtera, a volim i današnje Barden Bellas i I can't go on, I'll go on, i priznajem - i ja sam Gleek. Svakodnevica je u mjuziklima šarena, radosna, živa, i sve bih dala kada bih samo jedan dan mogla živjeti u svijetu gdje je glazba tako vidljiva. Kroz mjuzikle sam se i navukla čak i na Vanessu Hudgens i Demi Lovato, od koje izdvajam iznimno zaraznu Give your heart a break.



I najsramotniji tajni užitak - Live while we're young! Sestra mi je rekla da bih, ako se već bavim sramotnim pop pjesmuljcima, morala poslušati i One Direction, pa evo, jesam, i ovu sam pronašla za sebe i baš se osjećam spremnom za live while I'm young! :) 



Primjedbe

  1. Aaaaaaaaaaaaaa da. Jel grozno ako su mi dečki iz 1 Direction skroz slatki? Jesam pedofilka? :D Joj znam, sve znam. Ja bih tu dodala i Rihannu i Beyonce kao griješni užitak. Kao furam se na neku rokericu. Nda :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ukoliko se njihovoj mladosti diviš iz daleka, nećeš imati problema sa zakonom - to ti je moje stručno mišljenje :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...