Reče mi moj Last.fm profil da sam u zadnje vrijeme postala slušatelj indie glazbe, hm, otkud mi to. Bit će da sam u nekoj indie - vidualnoj fazi života. U glavi mi cijelo jutro svira Tongue tied koju smo slušali sinoć uz blesavi film "Your sister's sister". Emily Blunt stvarno volimo, ali što joj je ovo trebalo u životu - nismo sigurni. Pored pomalo napornog filma o muško-ženskom prijateljstvu (vječno pitanje: je li ono moguće?), Grouplove su spasili stvar. Ovi indieći osnovani su prije četiri godine, u njima pjevaju i sviraju Hannah, Christian, Sean, Andrew i Ryan - luda petorka koja je prijateljevala dugo prije nego je počela zajedno svirati. Pratili su Florence and the machine na turneji, pojavili se na mnogim festivalima, a deitantski album Never Trust a Happy Song izdali su 2011. godine te svoju glazbu ponudili, kao i svaki indie band koji drži do sebe, besplatno na iTunesu. Njihova vesela glazba kao stvorena je za slatke poljupce i čokoladne mediće koje smo sinoć slistili.
Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)