Preskoči na glavni sadržaj

I know it, Naomi

Svaka čast Jennifer Lawrence, ali Oscara za najbolju glumicu trebala je ponijeti kući Naomi Watts, I know it  and Jennifer surely knows it. Svatko tko je gledao The impossible, film o razornom tsunamiju koji je 2004. godine pogodio Tajland, složit će se sa mnom da je Naomi ovim filmom pokazala svoje vrsno glumačko umijeće, koje u filmovima King Kong i The Ring možda nije uspjela u potpunosti predstaviti publici. 



Ipak, i za film 21 Grams, Naomi je 2004. godine bila nominirana za Oscara, i iako je izgubila kipić, talent ove Engleskinje, čiji otac je bio road manager velikog Pink Floyda, prepoznala je gospođa Maria Belon, čija peteročlana obitelj je svjedočila potresu i tsunamiju koji je jednog Božića zauvijek promijenio tijek njihovih života. Gospođa Maria upravo je Naomi izabrala da ju glumi u filmu zbog kojeg ćete jecati već pri prvim minutama. Svi hvale Silver Linings Playbook i Jennifer, ali mene je ostavio ravnodušnom - nisam u njemu osjetila sirove emocije, ljudske slabosti i snagu, doživljaj koji mi je pružila slika divovskog vala nad tropskim rajem u Khao Laku. The Impossible će zaista postići impossible čak i kod ljudi koji ne pokazuju svoje osjećaje olako, što još jednom pokazuje da najvrijednije priče stvara život. Ako ste teško podnijeli Gibsonovu Pasiju, nemojte gledati ovaj film koji obiluje brutalnim detaljima, a ako padate u nesvijest pri pomisli na krv, hm, pa, past ćete u nesvijest i ako pogledate Naomi Watts koja se u nepredvidljivim uvjetima bori za preživljavanje, uz svoga sina Lucasa, čija snaga, ranjivost i snalažljivost će vas oduševiti. Ako vam to nije dovoljno ili ne volite filmove katastrofe, sjetite se da je ovim filmom Juan Antonio Bayona odao počast ljudskom duhu, instinktu za preživljavanje i obitelji koja je svakome od nas poticaj za jutarnje buđenje, ili da u filmu, uz izvanrednu Naomi, glumi i Ewan McGregor ;)


U svakom slučaju, gledali The impossible ili ne, zagrlite svako jutro i svaku večer - a može i između toga - one koje volite jer život je jedna krhka stvar - danas jesi, sutra nisi.
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta
Objavi komentar
Pročitajte više

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...
Objavi komentar
Pročitajte više

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...
Objavi komentar
Pročitajte više

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta
Objavi komentar
Pročitajte više