Preskoči na glavni sadržaj

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love.

"His eyes - how they twinkled! his dimples how merry!
His cheeks were like roses, his nose like a cherry!
His droll little mouth was drawn up like a bow, 
And the beard of his chin as white as the snow"


Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a u kuću će ući kroz dimnjak. Zanimljivo, nadahnut susjedom, nizozemskim majstorom, i pričama Washingtona Irvinga, Moore je stvorio lik svetog Nikole, a i prvi je koji je nadjenuo imena sobovima Djeda Božićnjaka. Pjesma je savršena za čitanje naglas, djeci prije spavanja - autor ju i jest napisao da bi zabavio svoju djecu (a odraslima bi se mogla svidjeti, u izvedbi Perryja Comoa, npr.). Badnje veče završava se riječima koje ste čuli u svakom holivudskom božićnom filmu: "Happy Christmas to all, and to all a good night", a njihov je njegov autor do kraja života smatrao da je dječja poema o svetom Nikoli nepravedno zasjenila njegova ozbiljna, akademska postignuća (izučavao je grčki i hebrejski i pisao o religijskim temama).

Znam, znam, kontroverzno je od jedne vjernice da toliko voli pojam Djeda Božićnjaka, ali i logično - ta on je produkt usmene predaje, književnosti i pop kulture, a these are a few of my favorite things (da citiram Julie Andrews)! Moram još šapnuti, postoji i hrvatski prijevod ove pjesme, u izdanju Ognjišta!

Osim ovog američkog klasika, koji mi na polici stoji tik do "The Greatest Gift", knjige koja je inspirirala jedini film koji želim gledati na Badnjak, "Divan život", ovog adventa otkriće mi je bila i knjiga "Božićna zagonetka", Josteina Gaardera.

The Snowman (1982)

Knjiga započinje pričom za 1. prosinca, u kojoj dječak Joakim s tatom obilazi knjižare u potrazi za adventskim kalendarom. Dok mu tata priča o Božićima svog djetinjstva, on pronalazi prastari adventski kalendar kojemu nitko nije otvorio nijedan prozorčić. Kalendar krije tajne koje dječak otkriva tijekom adventa - specijalnost je ovo Josteina Gaardera, stvoriti priču u priči.

"Iznad štale sija zvijezda. U štalici se novorođenče umotaca u pelene i stavlja u kolijevku.
Odvija se susret između neba i zemlje. Jer i dijete u kolijevci iskra je jedne velike vatre što gori iza slabašnih ferala na nebu.
Takvo je to čudo. Takvo je to čudo svaki put kad na svijet dođe novo ljudsko biće. Takvo je to čudo pod nebom svaki put kad se svijet iznova stvara."

"Božićna zagonetka" ("Julemysteriet") nema ni Djeda Božićnjaka ni blještavila, tek janje, anđela, Betlehem, a ovaj filozof pripovijeda o njima s lakoćom, nukajući male čitatelje na otkrivanje misterija - kroz adventski kalendar dječak putuje kroz vrijeme, do rođenja Isusa Krista, i otkriva smisao Božića. Podijeljena na 24 poglavlja, "Božićna zagonetka" divno je adventsko štivo, tako tipično za ovog samozatajnog pisca koji voli tišinu, prirodu i vrijeme za razmišljanje. Da sam ja netko, objavila bih je u obliku adventskog kalendara, s poglavljima skrivenima u prozorčićima!

Dječja književnost najbolje nas priprema za Božić - dan u kojem se prisjećamo da jedno djetešce može promijeniti svijet, i to ne svojom moći, nego svojom ljubavlju. Dječji pogled na svijet, razgaljeno srce i blagoslovljen Božić želim vam odsrca!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...