Preskoči na glavni sadržaj

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love.

"His eyes - how they twinkled! his dimples how merry!
His cheeks were like roses, his nose like a cherry!
His droll little mouth was drawn up like a bow, 
And the beard of his chin as white as the snow"


Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a u kuću će ući kroz dimnjak. Zanimljivo, nadahnut susjedom, nizozemskim majstorom, i pričama Washingtona Irvinga, Moore je stvorio lik svetog Nikole, a i prvi je koji je nadjenuo imena sobovima Djeda Božićnjaka. Pjesma je savršena za čitanje naglas, djeci prije spavanja - autor ju i jest napisao da bi zabavio svoju djecu (a odraslima bi se mogla svidjeti, u izvedbi Perryja Comoa, npr.). Badnje veče završava se riječima koje ste čuli u svakom holivudskom božićnom filmu: "Happy Christmas to all, and to all a good night", a njihov je njegov autor do kraja života smatrao da je dječja poema o svetom Nikoli nepravedno zasjenila njegova ozbiljna, akademska postignuća (izučavao je grčki i hebrejski i pisao o religijskim temama).

Znam, znam, kontroverzno je od jedne vjernice da toliko voli pojam Djeda Božićnjaka, ali i logično - ta on je produkt usmene predaje, književnosti i pop kulture, a these are a few of my favorite things (da citiram Julie Andrews)! Moram još šapnuti, postoji i hrvatski prijevod ove pjesme, u izdanju Ognjišta!

Osim ovog američkog klasika, koji mi na polici stoji tik do "The Greatest Gift", knjige koja je inspirirala jedini film koji želim gledati na Badnjak, "Divan život", ovog adventa otkriće mi je bila i knjiga "Božićna zagonetka", Josteina Gaardera.

The Snowman (1982)

Knjiga započinje pričom za 1. prosinca, u kojoj dječak Joakim s tatom obilazi knjižare u potrazi za adventskim kalendarom. Dok mu tata priča o Božićima svog djetinjstva, on pronalazi prastari adventski kalendar kojemu nitko nije otvorio nijedan prozorčić. Kalendar krije tajne koje dječak otkriva tijekom adventa - specijalnost je ovo Josteina Gaardera, stvoriti priču u priči.

"Iznad štale sija zvijezda. U štalici se novorođenče umotaca u pelene i stavlja u kolijevku.
Odvija se susret između neba i zemlje. Jer i dijete u kolijevci iskra je jedne velike vatre što gori iza slabašnih ferala na nebu.
Takvo je to čudo. Takvo je to čudo svaki put kad na svijet dođe novo ljudsko biće. Takvo je to čudo pod nebom svaki put kad se svijet iznova stvara."

"Božićna zagonetka" ("Julemysteriet") nema ni Djeda Božićnjaka ni blještavila, tek janje, anđela, Betlehem, a ovaj filozof pripovijeda o njima s lakoćom, nukajući male čitatelje na otkrivanje misterija - kroz adventski kalendar dječak putuje kroz vrijeme, do rođenja Isusa Krista, i otkriva smisao Božića. Podijeljena na 24 poglavlja, "Božićna zagonetka" divno je adventsko štivo, tako tipično za ovog samozatajnog pisca koji voli tišinu, prirodu i vrijeme za razmišljanje. Da sam ja netko, objavila bih je u obliku adventskog kalendara, s poglavljima skrivenima u prozorčićima!

Dječja književnost najbolje nas priprema za Božić - dan u kojem se prisjećamo da jedno djetešce može promijeniti svijet, i to ne svojom moći, nego svojom ljubavlju. Dječji pogled na svijet, razgaljeno srce i blagoslovljen Božić želim vam odsrca!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...