Preskoči na glavni sadržaj

Što to čita Lisa Simpson?

Pitate se zašto je Lisa Simpson najbolji učenik drugog razreda već gotovo četvrtinu stoljeća? Zato što je knjiški moljac, eto zašto! Lisa je inspiracija milijunima djevojčica, ako želite biti član njezinog book cluba, trebate pročitati knjige sljedećih autora:




J. K. ROWLING
Riječi nisu potrebne.


GORE VIDAL
Gore Vidal gostovao je u Simpsonima, a Lisa je o njemu rekla: "Friends?… My only friends are grown-up nerds like Gore Vidal, and even he’s kissed more boys than I ever will." Ovaj Amerikanac smatra se Oscarom Wildeom 20. stoljeća i poznat je po britkom jeziku. Gore Vidal kod nas ne spada među autore koji se previše prevode, samo devet njegovih djela možete naći u našim knjižnicama (zato moja sestra studira engleski jezik), ali je svakako autor čija djela mora pročitati intelektualac današnjice.


FJODOR DOSTOJEVSKI
Ne moram vam ništa reći, svi ste za lektiru morali pročitati barem Zločin i kaznu koja i danas budi rasprave. Hm, jeste li se ikad smatrali pravednikom poput Raskoljnikova? Braća Karamazovi posljednji su roman Dostojevskog, a temeljio ga je na filozofskim dvojbama o Bogu, moralnosti i slobodnoj volji - klasični must.


SYLVIA PLATH
Već sam vam pisala o svojoj ljubavi prema poeziji Sylvije Plath. Predepresivno, neki će reći, ali pravo je čudo kako se svaka djevojka poistovjećuje s njezinom boli, pogotovo čitajući Stakleno zvono, i kako je njezini živčani slom promijeni, ojača. Da je bar mogao ojačati i tužnu Syliviju.


WALT WITHMAN
Neću vam lagati, nije Walt Whitman za mene - ljubav prema njemu ispoljila se samo u Društvu mrtvih pjesnika, ali tko voli, neka izvoli!

O CAPTAIN! my Captain! our fearful trip is done,
The ship has weather'd every rack, the prize we sought
is won,
The port is near, the bells I hear, the people all
exulting, [daring;
While follow eyes the steady keel, the vessel grim and
But O heart! heart! heart!
O the bleeding drops of red,
Where on the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.
O Captain! my Captain! rise up and hear the bells;
Rise up—for you the flag is flung—for you the bugle
trills,
For you bouquets and ribbon'd wreaths—for you
the shores a-crowding,
For you they call, the swaying mass, their eager faces
turning;
Here Captain! dear father!
This arm beneath your head!
It is some dream that on the deck,
You've fallen cold and dead.
My Captain does not answer, his lips are pale and still,
My father does not feel my arm, he has no pulse nor
will,
The ship is anchor'd safe and sound, its voyage closed
and done, [won;
From fearful trip the victor ship comes in with object
Exult O shores, and ring O bells!
But I with mournful tread,
Walk the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.


CHARLES DICKENS
Najveći pisac Viktorijine ere obogatio je naš svijet mnogim legendarnim likovima - Oliverom Twistom, Davidom Copperfieldom, Scroogeom, Pipom i drugima. Najbolje ga je čitati u snježnim noćima uz svjetlost svijeće i kuhano vino.


EMILY DICKINSON
U našim školama o Emily Dickinson nikada se ne priča, ta imam i mi mnogo divnih pjesnika - pjesnikinja, doduše, nešto manje. U SAD-u, pak, Emily je obvezna lektira i svi sredjoškolci muku muče s njenim pjesmama. Ova nježna dušica pokopana je s kiticom mirisnih ljubičica na prsima - urezalo mi se u sjećanje odnekud - pa mi se kad čitam njene pjesme čini kao da osjetim zamaman miris tog massachusettskog cvijeća.

They shut me up in Prose –
As when a little Girl
They put me in the Closet –
Because they liked me "still" –

Still! Could themself have peeped –
And seen my Brain – go round –
They might as wise have lodged a Bird
For Treason – in the Pound –


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta