nedjelja, 26. svibnja 2013.

One fine day...

Netko bi volio živjeti u vili s pedeset spavaćih soba i ogromnim bazenom, netko sanja o životu na 83. katu nebodera u stanu s pogledom na velegrad obavijen smogom, a ja se zamišljam samo u simpatičnoj english cottage. Kad pomislim na budućnost, kad se probam vidjeti s unucima (s djecom se još ne mogu zamisliti), pred očima mi je samo ta slatka mala kućica okružena engleskim vrtom, koji je idealan za neuredne vrtlare poput mene. Donekle razumijem Mariju Antoanetu koja je pored Versailla izgradila romantično selo samo za sebe - dakako, ona ga je izgradila da se ne miješa s prljavim pukom, a da svejedno uživa u seoskoj dokolici, a ja ga želim zato što mi već pogled na sliku kolibica i mlinova smiruje dušu. 


Osim Versailla, voljela bih posjetiti Stratford, rodno mjesto Williama Shakespeara, u kojem se nalazi ulica Henley s kućicom u kojoj je odrasla njegova ljubav Anne Hathaway. Gledajući ulice Stratforda, Shakespeare nije ni mogao ništa drugo, nego pisati predivne ljubavne sonete.




Obožavam gledati filmove u kojima su glavni likovi male kolibice, kao što je kućica učiteljice Honey u Matildi ili kuća Engleskinje Iris u The holiday.



Nije li divna? I zove se Rose cottage - nije li romantično svom domu dati ime? Hm, naša kućica zvala bi se Lilac cottage, a u njoj bismo moj djed Marko i ja ujutro pili kavu i jeli palačinke, u svibnju bismo čitali knjige ispod jorgovana u vrtu, u jesen bismo pod dekicom uz kamin gledali TV, a u zimu iščekivali snijeg da padne pa da nam unuci dođu na toplu čokoladu. I život bi bio baš lijep.





Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)