Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (IV)

U ovo vrijeme prije šest godina emitirana je posljednja epizoda Gilmoreica - Bon voyage - i za razliku od mnogih serija u kojima u zadnjoj epizodi sve sapuničarski kulminira, ova je završila prirodnim tokom, začinjena malim slatkim iznenađenjima kakve nam život često pruža. Bilo mi je teško oprostiti se od njih, ta uz Gilmoreice kao da sam i ja odrasla! Bio je to kraj jedne ere, ali njihove pouke nosim i danas u sebi:

21. Kava je čarobno piće


Kava nikada nije bila samo piće. Otkad je otkrivena, predstavljala je društveni život - uz kavu su se ljudi sastajali, sklapali poslove, zaljubljivali se, izmjenjivali životne događaje, tračali one koji nisu s njima na kavi u tom trenutku. Ako živite u Hrvatskoj, jasno vam je da je kava simbol pauze, odmaka od svakodnevnih problema, dolce far niente po kojem smo svakom strancu, koji zakorači u našu zemlju, prepoznatljivi. Ni u Gilmoreicama kava nije samo napitak, ona je čarobni napitak - na njoj se temelji prijateljstvo, pa i ljubav, Lukea i Lorelai, uz nju se Lorelai povezala s Maxom, na kušanje kave je Alex odveo Lorelai na prvom spoju, kavom je Logan pokušao podmititi Rory nakon prekida, što mu je, uz kiosk s kavom, naposljetku i uspjelo, kava predstavlja vezu između Lorelai i Rory, taj čuveni gilmoreizam - energiju za utjelovljenje krilatice "Life's short - talk fast". Kad bolje razmislim, zbog Gilmoreica sam se i navukla na kavu, i iako znam da Alexis Bledel zapravo ne pije kavu, i da je Rory u seriji svaki put ustvari imala Colu u šalici, i iako je kava ponekad jedina tekućina koju u danu unesem i iako mi od četvrte kave drhti desni očni kapak - kave se neću nikada odreći, jer za mene kava predstavlja radost života kojoj su me poučile Gilmoreice.



22. Ne ogovaraj na javnom mjestu! 

OK, to ste vjerojatno svi naučili onako kako to već svaka budala nauči - iz vlastitog iskustva. Nekim čudom, baš onaj kojeg, po mogućnosti - na kavi, ogovarate (pardon, o kojem pričate iza njegovih leđa o stvarima koje vas se ne tiču), uvijek se stvori tik do vas! Dogodilo se to i Rory kada je u Dosejevom dućanu brutalno ogovarala, koga drugoga, nego Deanovu suprugu - Lindsey. I iako je ono što je učinila samo par epizoda nakon neugodnjaka u dućanu bilo puno gore, nije joj ni ta zgoda trebala. Not pretty - don't do it.


23. Ne sjedi kod kuće čekajući da on nazove!

Kad Rory počne hodati s Jessom, uviđa da se on uvelike razlikuje od Deana. Njegovi nonšalantni "Vidimo se" i "Nazvat ću te" postali su razlog bijesnog ispada na telefonu nakon što je u petak navečer, čekajući da on nazove, Rory temeljito očistila tipkovnicu, a subotu navečer, jer opet nije nazvao, provela na hokeju. Da - hokeju. Vjerojatno se svaka od nas barem jednom u životu durila na dečka zbog takvih stvari, nikada ne prihvaćajući ni pomisao da ona nazove njega prva. E, pa ako volite različite sportske sadržaje, vi idite na hokej, ako ne - nazovite ga i sve mu saspite u facu, tj. u slušalicu.


24. Prosidba treba biti magična

O prošenju žene koju voliš u Gilmoreicama su muškarci (da, ja neću nikoga prositi!) mogli naučiti ovo:
- mora biti dobro promišljena
- ne smije biti način da se okonča svađa ili loša faza u vezi
- u pozadini mora svirati glazba
- osvjetljenje mora biti romantično
- magični trenutak mora postepeno rasti, sve do velikog pitanja
- mora sadržavati tisuće žutih ivančica
- po mogućnosti, i konj bi trebao biti tamo negdje
- i svijeće
- ne bi trebala biti na javnom mjestu ili pred cijelom rodbinom
- trebala bi biti na najmanje očekivani dan - nikako ne na dan diplome, godišnjicu, rođendan i slično
- apparently, i žene mogu zaprositi muškarce - i to bez svih ovih rekvizita, samo onako - spontano!



25. Treba slaviti nove izazove!


Onog dana kada se Independence Inn zatvorio, Lorelai je pokucala Sookie i Jacksonu na vrata sa šampanjcem u rukama. Nakon vijesti koja je značila da su ostali bez posla i da nemaju novac za kupnju Dragonflya, uskliknula je - "Treba slaviti nove izazove!" Tog trenutka često se sjetim, ali mi još u nevolji nije palo na pamet da pijem šampanjac, nekako je teže to izvesti u stvarnom životu. "Yesterday our lives were boring and predictable. We had jobs, we were gonna start our own business. But now everything is wide open. We can do anything we want because we're not penned in. That's good." Hm, možda kod sljedećeg izazova ipak popijem koju...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...