Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (IV)

U ovo vrijeme prije šest godina emitirana je posljednja epizoda Gilmoreica - Bon voyage - i za razliku od mnogih serija u kojima u zadnjoj epizodi sve sapuničarski kulminira, ova je završila prirodnim tokom, začinjena malim slatkim iznenađenjima kakve nam život često pruža. Bilo mi je teško oprostiti se od njih, ta uz Gilmoreice kao da sam i ja odrasla! Bio je to kraj jedne ere, ali njihove pouke nosim i danas u sebi:

21. Kava je čarobno piće


Kava nikada nije bila samo piće. Otkad je otkrivena, predstavljala je društveni život - uz kavu su se ljudi sastajali, sklapali poslove, zaljubljivali se, izmjenjivali životne događaje, tračali one koji nisu s njima na kavi u tom trenutku. Ako živite u Hrvatskoj, jasno vam je da je kava simbol pauze, odmaka od svakodnevnih problema, dolce far niente po kojem smo svakom strancu, koji zakorači u našu zemlju, prepoznatljivi. Ni u Gilmoreicama kava nije samo napitak, ona je čarobni napitak - na njoj se temelji prijateljstvo, pa i ljubav, Lukea i Lorelai, uz nju se Lorelai povezala s Maxom, na kušanje kave je Alex odveo Lorelai na prvom spoju, kavom je Logan pokušao podmititi Rory nakon prekida, što mu je, uz kiosk s kavom, naposljetku i uspjelo, kava predstavlja vezu između Lorelai i Rory, taj čuveni gilmoreizam - energiju za utjelovljenje krilatice "Life's short - talk fast". Kad bolje razmislim, zbog Gilmoreica sam se i navukla na kavu, i iako znam da Alexis Bledel zapravo ne pije kavu, i da je Rory u seriji svaki put ustvari imala Colu u šalici, i iako je kava ponekad jedina tekućina koju u danu unesem i iako mi od četvrte kave drhti desni očni kapak - kave se neću nikada odreći, jer za mene kava predstavlja radost života kojoj su me poučile Gilmoreice.



22. Ne ogovaraj na javnom mjestu! 

OK, to ste vjerojatno svi naučili onako kako to već svaka budala nauči - iz vlastitog iskustva. Nekim čudom, baš onaj kojeg, po mogućnosti - na kavi, ogovarate (pardon, o kojem pričate iza njegovih leđa o stvarima koje vas se ne tiču), uvijek se stvori tik do vas! Dogodilo se to i Rory kada je u Dosejevom dućanu brutalno ogovarala, koga drugoga, nego Deanovu suprugu - Lindsey. I iako je ono što je učinila samo par epizoda nakon neugodnjaka u dućanu bilo puno gore, nije joj ni ta zgoda trebala. Not pretty - don't do it.


23. Ne sjedi kod kuće čekajući da on nazove!

Kad Rory počne hodati s Jessom, uviđa da se on uvelike razlikuje od Deana. Njegovi nonšalantni "Vidimo se" i "Nazvat ću te" postali su razlog bijesnog ispada na telefonu nakon što je u petak navečer, čekajući da on nazove, Rory temeljito očistila tipkovnicu, a subotu navečer, jer opet nije nazvao, provela na hokeju. Da - hokeju. Vjerojatno se svaka od nas barem jednom u životu durila na dečka zbog takvih stvari, nikada ne prihvaćajući ni pomisao da ona nazove njega prva. E, pa ako volite različite sportske sadržaje, vi idite na hokej, ako ne - nazovite ga i sve mu saspite u facu, tj. u slušalicu.


24. Prosidba treba biti magična

O prošenju žene koju voliš u Gilmoreicama su muškarci (da, ja neću nikoga prositi!) mogli naučiti ovo:
- mora biti dobro promišljena
- ne smije biti način da se okonča svađa ili loša faza u vezi
- u pozadini mora svirati glazba
- osvjetljenje mora biti romantično
- magični trenutak mora postepeno rasti, sve do velikog pitanja
- mora sadržavati tisuće žutih ivančica
- po mogućnosti, i konj bi trebao biti tamo negdje
- i svijeće
- ne bi trebala biti na javnom mjestu ili pred cijelom rodbinom
- trebala bi biti na najmanje očekivani dan - nikako ne na dan diplome, godišnjicu, rođendan i slično
- apparently, i žene mogu zaprositi muškarce - i to bez svih ovih rekvizita, samo onako - spontano!



25. Treba slaviti nove izazove!


Onog dana kada se Independence Inn zatvorio, Lorelai je pokucala Sookie i Jacksonu na vrata sa šampanjcem u rukama. Nakon vijesti koja je značila da su ostali bez posla i da nemaju novac za kupnju Dragonflya, uskliknula je - "Treba slaviti nove izazove!" Tog trenutka često se sjetim, ali mi još u nevolji nije palo na pamet da pijem šampanjac, nekako je teže to izvesti u stvarnom životu. "Yesterday our lives were boring and predictable. We had jobs, we were gonna start our own business. But now everything is wide open. We can do anything we want because we're not penned in. That's good." Hm, možda kod sljedećeg izazova ipak popijem koju...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta