Preskoči na glavni sadržaj

Od Diane do Lucy

Ima li netko na ovom svijetu tko ne voli Sandru Bullock? Za ulogu u The Blind Side dobila je Oscara i začepila gubice svima koji su je svrstavali u glumice koje su sposobne glumiti samo u romantičnim komedijama. Truth to be told, ima Sandrić i boljih uloga, i istina jest - najbolje se snalazi u ulogama djevojke iz susjedstva, ali neeeeema, ali stvarnoooo, neeeeema njene uloge koju ja ne volim! Gledala sam je čak i kao Diane u Love Potion No. 9 (najtrash film ever),


obožavam je kao Margaret Tate u The Proposal, 



Annie u Speed, Angelu Bennett u The Net, još više kao Siddu u Divine Secrets of the Ya-Ya Sisterhood, Lucy u While You Were Sleeping, Sally Owens u Practical Magic i Gracie Hart u Miss Congeniality, ma odljepila sam čak i na njenu ulogu Mary Horowitz u All About Steve za koju je dobila obilje malina, a kojom je mene ponukala da to ljeto manično rješavam križaljke.



Ova simpatična ženica, kojoj je njemački jezik materinji, alergična je na konje, a osim što je glumica, talentirana je i za pjevanje, što se podrazumijeva jer su joj je majka bila operna pjevačica, a otac učitelj pjevanja. U školi su je proglasili osobom "Most Likely To Brighten Up Your Day", a i danas je poznata po svom jedinstvenom humoru te humanitarnom radu. Ja sam je zavoljela negdje sredinom '90.-tih, nakon što sam s bratićem desetak puta pogledala Speed (i on je jako volio Sandru Bullock). U njegovom OK!-u pročitala sam intervju s njom, u kojem je, vezano za ulogu u Time to kill, rekla da se po scenariju trebala potpuno razgolititi u sceni kada ju Klanovci ostave zavezanu u polju, ali da je to odbila iz poštovanja prema svom tijelu. Wow, to me i onda, a i sada, oduševilo, jer Sandra se dokazala svojim talentom i svojim filmovima, a ne svojim izgledom, krpicama i posvudanjem (najrazgolićenija je, ako se ne varam, u Proposalu). Težak izbor, ali ovo je pet najdražih mi Sandrinih uloga:

Gwen Cummings u 28 Days
Čitala sam da je pripremajući se za ulogu u ovom filmu neko vrijeme boravila u psihijatrijskoj ustanovi, i isplatilo se jer je njena uloga alkoholičarke Gwen jedna od najiskrenijih, najnepretencioznijih uloga ovisnika koja se može naći na popisu hollywoodskih filmova. "Even a pain in the ass needs someone to take care of them" - slažem se.

Lenina Huxley u Demolition Man
Stvarno ne volim snagatore i razbijače, a još manje akcijske filmove, ali Demolition mana sam pogledala, blago rečeno, šezdesetak puta. Obožavam naivnost mlade policajke iz budućnosti koju je tako neodoljivo odglumila Sandra. Kad raspravlja sa Stalloneom hoće li ili neće doći do fluid transfera...lovely.


Ellen Roark u Time to Kill
Cijenim Grishama, a odmah poslije Reggie Love dolazi Ellen Roark, nadobudna studentica prava koja pomaže hrabrom odvjetniku Matthewu McConaugheyu u borbi protiv Ku Klux Klana. Fenomenalan film, s izvrsnom glumačkom postavom, kao stvoren za sve one koji, nalik doktoru Kingu, imaju san.


Harper Lee u Infamous 
Infamous je preprepreodličan film, i ne razumijem kako Toby Jones za ulogu ekscentričnog Trumana Capotea nije dobio Oscara. U Infamousu, koji se temelji na Trumanovom Hladnokrvnom ubojstvu, Sandra je bila zadužena za utjelovljenje njegove prijateljice i kolegice Harper Lee (Ubiti pticu rugalicu) i još jednom pokazala da je puno više od djevojke iz susjedstva.


Lucy Kelson u Two week notice
Negdje u 4. razredu srednje škole sam si zamislila da ću biti odvjetnica baš kakva je Lucy Kelson, da ću raditi pro bono, zauzimati se za sve ono što mi je važno, prosvjedovati protiv monopolističke bagre i nikada ne dopustiti da me neki tamo Hugh Grant tlači. Hm, danas radim u državnoj službi, a jedina sličnost s Lucy mi je što obje jedemo previše hrane za jednu osobu. Ali, moj san još uvijek živi!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...