nedjelja, 12. svibnja 2013.

Divojka s juga

Kažu ljudi da iz negativnosti proizlazi samo dodatna negativnost, ali meni, mrgudu, najčešće upravo osobe izrazito negativno nastrojene otvore oči i tek kroz njihove svjetonazore shvatim da zapravo uopće nisam mrgud - da volim nebo, i sunce, da se smijem procvjetalim ružama kraj kojih prođem, da bih najradije zagrlila svakog čovjeka kojeg sretnem na svome putu!


Jedan takav mrgud, stranac, da ne kažem - purger, doselio se u Šibenik, i kao tzv. freelance novinar s iskustvom počeo pisati kolumnu za jedan lokalni portal. U početku sam ga razumijela, pa čovjek se tek doselio, još je preogorčen, daleko je od rodne grude, nije naviknut na život u ovom podneblju i ne poznaje ovaj čudni mentalitet. Njegov posljednji članak, u kojem ismijava šibensku dicu, proglašava Dječji festival oronulim i ukratko - govori kako nikad ništa od Šibenika neće biti ako sav svoj rast temelji na dječjim osmjesima te samodopadno poručuje Šibeniku da odraste, podigao je buru komentara, na čelu sa šibenskim majkama, Šibenčana koji nade polažu upravo u činjenicu da je Šibenik oduvijek bio, i da će biti, grad djece. Tko bi rekao da ću i sama, potaknuta purgerovskim baljezganjima, poželjeti obraniti taj grad koji me, zapravo, tako hladno dočekao!









U obranu Šibenika, ja obožavam Dječji festival i sve druge njegove manifestacije, od Festivala putnika, Festivala plesa, Terranea, Regiusa, Večeri dalmatinske šansone, dane svetog Mihovila, dane svetog Kristofora, Jazz i blues OFF festivala pa sve do Srednjovjekovnog festivala - obožavam tu gužvu, radost na ulicama, život koji isparava iz... dok ovo pišem, upravo mi je na vrata došla mala susjeda Anđela koja ima pričest i dala mi kolače! Što da vam kažem, danas posebno obožavam Šibenik! Razumijem u potpunosti ljude koji su se ovdje rodili, koji su ovdje s roditeljima šetali Poljanom, jeli sladoled u Kalelargi, koji su išli u šibenske škole, ponosili se Jurajem Šižgorićem, Arsenom Dedićem, Špirom Guberinom, legendarnim Mišom i mnogima koji su nikli iz šibenskih kala, shavaćam da su ovdje nastale njihove uspomene, prvi poljupci, prvi baluni, prva razočaranja, prva pijanstva, da su u butama donijeli svoje prve velike odluke. Oni vole svim srcem svoj grad i ne bi nigdje drugdje živjeli. Sve te njihove priče, uspomene, dječji smijeh i suze iz prošlih dana čine dušu ovog grada, koja je za mene možda kruta, ali od čijeg upoznavanja neću odustati, bez obzira na to što nemam s kime podijeliti radost festivala, nemam kome kupiti sladoled, niti s kime plivati u moru i bez obzira na to što meni najdraži dani spavaju mirnim snom u zidovima našičkog franjevačkog samostana, u hrastovima Pejačevićevog parka, na igralištima našičkih škola, u tišini martinske templarske crkvice.

(spot Nene Belana sniman u - Šibeniku)

(spot Slavonia benda sniman u - Našicama)

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)