Preskoči na glavni sadržaj

Duhovi, luđaci i vještice - oh my!

Jadna sam ja "blogerica" koja piše o serijama koje voli, a da dosad vam nisam opjevala American horror story! Seriju su stvorili likovi koji su osmislili glazbenu gay dramu Glee, ali ne - AHS nije nimalo nalik Gleeju (OK, osim kad Jude prolupa pa propjeva u drugoj sezoni)! Serija je dosada emitirana u dvije sezone: Murder House i Asylum. Već prema naslovima možete naslutiti da se radi o žanru horora kojemu je mjesto radnje uvijek neko mjesto koje vrvi nesretnim dušama koje nastoje osvetiti svoju tešku sudbinu. Iako se u obje sezone, koje međusobno nisu povezane, pojavljuju isti glumci, oni su uvijek dio neke druge priče i gledatelju je teško razlučiti u kojoj sezoni su svoj posao obavili bolje. Ako volite priče o duhovima ili ste strašljivko koji se voli uz nekoga stiskati dok gleda horore, pogledajte AHS - taman imate vremena pregledati protekle dvije sezone do listopada za kada je najavljena treća sezona naziva Coven. Vještice! My favorite!

Ako ste AHS virgin, evo zašto valja pogledati ove strašne priče, koje ja obvezno moram gledati uz jutarnju kavicu ako navečer želim zaspati (živim sama and all):

1. Zato što je Jessica Lange najbolja glumica u povijesti filma i točka
Glumila ona susjedu Harmonovih, Constance Langdon, ili najopakiju časnu sestru na svijetu, sister Jude, Jessica Lange je fenomenalna! Žena kameleon koju u isto vrijeme i mrziš, i obožavaš - ma čudo jedno!



2. Zato što ćete od Lane Banane naučiti kako preživjeti
Odlična Sarah Paulson u drugoj sezoni glumi novinarku koja biva zatvorena u umobolnicu zbog svoje homoseksualne orijentacije. Neustrašiva Lana Banana živjet će u nemogućim uvjetima i oduševljavat vas iz epizode u epizodu!


3. Zato što AHS voli retro
Radnja prve sezone događa se u 2011. godini, ali u kući koja ima dugu povijest koju saznajemo kroz priču njezinih sadašnjih stanara, dok je vrijeme radnje druge sezone u '60.-tima - uz eylinere, pepita odijelca i vintage tapete.

4. Zato što AHS polazi od tema kao što su nevjera i ludilo
Tko bi rekao da o takvim temama i o sebi samome čovjek može naučiti iz horor priča? Čovjek je tako krhko biće - postat će vam jasno dok budete gledali AHS. Isto tako, AHS obrađuje teme kao što su izvanzemaljci, duhovi, homoseksualnost, nimfomanija, serijski ubojice gulikože, pobačaji, masakri u srednjim školama, nakaze i slično. Njami.


5. Zato što AHS dobro poznaje zlo
Ne znam zašto su ateisti uvjereni kako je za sve loše u svijetu kriv Bog vjernika, ali vječito im na nos nabijaju kako je Bog okrutan i kako obožava kažnjavati ljude. Zaboravljaju oni da nije sve oko nas od Boga, nešto je i od Sotone - čije utjelovljenje možete upoznati u Briarcliffu. A tko je naposljetku pobjedio - slobodno otkrijte sami!


6. Zato što je bitna ljubav
Violet i Tate u prvoj sezoni nevino će započeti najčudniju ljubavnu priču, a sami autori vratit će se temi nesretne ljubavi u trećoj sezoni, navodno. Živi bili pa vidjeli! 


7. Zato što svaka kuća ima svoju priču
Volim rabljene stvari i uvijek se pitam koja je njihova priča, pogotovo ako se radi o ukletim kućama, poprištima kaznenih djela, napuštenih sirotišta, zatvorima i drugim mjestima u kojima su ljudi gubili živote. I'm weird that way.


8. Zato što su momci zgodni
U prvoj sezoni naughty gospona Harmona glumi plavooki-pravda-za-sve-Dylan McDermott, u drugoj sezoni  gostuje Adam Levine iz Maroon 5, a moj favorit je ipak problematični Evan Peters.


9. Zato što je soundtrack sladak i uznemirujuć


10. Zato što ćete više cijeniti svoj život

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...