subota, 18. svibnja 2013.

MY favorite things - not Oprah's! (2)

U ovom svibanjskom tjednu, koji je popraćen užasnim jugom i govorima mržnje u akciji prikupljanja potpisa za referendum o braku s obje strane - i one koja se boji pomisli da u ovoj državi žive ljudi koji vjeruju da je brak između muškarca i žene temelj društva, i one koja podržava referendum, ali iz potpuno krivih razloga - morala sam se svakodnevno nagrađivati sitnicama - bijeg tražiti u beskrajnom telefoniranju s prijateljicama, maratonskom čitanju knjiga i sočnim jagodama koje su mi zapravo zamjena za kile čokolade koje sam sposobna slistiti ukoliko sam nervozna. 

Početkom tjedna imam običaj obići knjižnicu s već unaprijed pripremljenim popisom knjiga koje želim pročitati. Međutim, iz nje uvijek izađem s nekim sasvim drugim štivom, pa se knjige na popisu samo gomilaju, nepročitane. Gradska knjižnica Juraj Šižgorić na glasu je kao jedna od modernijih u Hrvata i zaista mi je jako draga. Ipak, ne mogu, a da se ne zaželim našičkog dvorca koji na knjigama u gradskoj knjižnici stvara posebnu patinu minulih vremena. Neću fantazirati, kakva god bila knjižnica - I'll take it! Ovaj tjedan posudila sam (opet) Nevina samoubojstva Jeffreya Eugenidesa čije riječi me tješe dok sam u depri; Ja, tata iz Irske duhovitog hrvatskog zeta Paula O'Gradyja, koju preporučujem svim mladim očevima i majkama ili onima koji to tek žele postati, i Franzenove eseje Kako biti sam, svojevrsni nastavak Korekcija, koji mozak ima taj čovjek - wow!


Kao što sam već napisala, moja mala susjeda Anđela obradovala me kolačima za svoju pričest. Znam da vam se to ne čini kao ništa special, pa ću u svrhu razjašnjenja mog oduševljenja pojasniti - naime, moji susjedi su jako rezervirani i totalno ignoriraju svaki moj pokušaj ćaskanja. Osim što me zamolio da se ne tuširam poslije 22 h jer rano ide spavati, a moje cijevi su u zidu do njegova kreveta (jer dijelimo kuću u kojoj raspored prostorija nije baš najpametnije smišljen), moj susjed pekar i ja nismo izmijenili ništa osim pozdrava. Gospođu mu poznajem još manje, a kćerino ime saznala sam zahvaljujući paljbi pitanja koju sam uputila u njenom smjeru kad se na mojim vratima pojavila s tanjurom kolača. I nisu to bili najbolji kolači koje sam u životu jela, ali činjenica da su se moji susjedi sjetili mene, koja već više do godinu dana stanujem sama tik do njih, meni je bila neprocjenjiva. Anđeli sam vratila tanjurić i poklonila joj knjigu Mali anđeo (Verbum) kojom se oduševila dovoljno da mi obeća kolače za svoj rođendan.


Dok je drugima u vrijeme juga šušur u glavi, mene topli povjetarac samo podsjeća da će uskoro sezona kupanja, zahvaljujući kojoj se osjećam zdravije i sretnije. Čitanje uz zvuk valova ultimativni je odmor za dušu, a dok sezona brčkanja u moru ne dođe i za one koji se ne kupaju dok more ne postigne pristojnu temperaturu, čitanje na klupčici uz more sasvim je dovoljno!


Ovaj tjedan uzela sam si zadatak biti Djed Božićnjak - uredno sam pripremila sve poklončeke Sapunoteke koje sam odabrala za svoje vjerne prijateljice i čitateljice, napisala porukice, upakirala ih, poslala uz pomoć dobre tete Nikoline u pošti (koja se već naviknula na moje poštanske pothvate). Jasno mi je zašto Oprah dariva svoje goste u publici - onaj vrisak koji se prolomi studijem uslijed velikog iznenađenja je sasvim dovoljan da čovjek postane ovisan o darivanju drugih! Lijepo je usrećiti drugoga, a ako se to može postići kojom riječi ili malim poklonom bez ikakvog povoda - zašto to ne bismo radili?


Da ne bude zabune, volim i ja slatka iznenađenja, i često sama sebe obradujem nekom sitnicom, a najdraže sitnice su mi - knjige. Blogerice idu u šoping pa pišu postove new in tipa, e pa ovo je moj new in. Popis knjiga koje želim posjedovati samo raste, budući da su knjige postale pravi luksuz za nekoga tko prima moju plaću. Međutim, kad spazim neku koja odgovara mom budžetu, zgrabim ju! Isto se dogodilo i s Malom sirenom koju dugo gledam na kioscima, a koju sam si odlučila priuštiti dok sam u pošti čekala u redu za slanje pošiljki. Koliko sam paketa poslala, komotno mi je HP mogla darovati Ariel, no, ništa zato, sada ju imam pa radosno prelistavam knjigu i divim se slikama baš poput djeteta kad dobije novu igračku. E, da, a cvikse su bile u srijedu na akciji u Kozmu, 40 kn, i bile su jedine omanje među svim onim Jackie O./japanska buba naočalama, pa sam ih morala kupiti - je impulzivno i šopingholičarski, ali je zdravo :)

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)