Preskoči na glavni sadržaj

Slatko by Skradin

Neko vrijeme slušam Šibenčane kako hvale tu famoznu Skradinsku tortu, no, u godinu i pol dana mog stanovanja u šibenskom kraju, još uvijek dalje od priče Šibenčani nisu otišli. Jako nestrpljiva kakva jesam,  odlučih si smiksati tu poznatu tortu sama - doma u Slavoniji. 

Skradin je maleno mjesto u blizini Skradinskog buka i Visovca, gdje se sastaju Krka i ulice popločane Venecija style. U 4. stoljeću bio je središte ranokršćanske biskupije, a još ranije i glavni grad pokrajine Liburnije. Ipak, najveći je značaj imao u 14. stoljeću, kada je vladao Pavle Šubić i kad je Skradin bio glavni grad Hrvatske i Bosne. Upravo iz tog doba potječe i Skradinska torta - poslastica u kojoj su uživali mladenci uoči prve bračne noći (orasi i bademi su afrodizijak, navodno), a bez koje danas nema niti jednog pira ili fešte u Skradinu i koja je jedan od poznatih hrvatskih autohtonih specijaliteta.



Ova torta sastoji se od puno jaja i puno orašastih plodova, ne sadrži niti trunčicu brašna, a ja je volim gledati kao savršeni spoj Slavonije i Dalmacije, dok se prisjećam bakinog gigantskog orasa koji je pravio hlad u dvorištu dok sam bila mala i dok pijem prošek uz cvjetove bajama u Šibeniku.


Puno je sličnih recepata za ovu tortu, koja na prvi pogled ne izgleda nešto special, ali je za prste polizati. Ja sam je pravila prema svome nahođenju, tj. prema onome čime smo raspolagali u kućanstvu. Za tortu vam treba klasični kalup za torte promjera 30 cm, a budući da je torta jako visoka, ne bi pogriješili ni da ju stavite u omanji pleh. Deset žumanjaca izmiksajte i dodajte im 30 dag šećera, 2 vanilin šećera (najljepši miris na svijetu), žličicu cimeta, 1 prašak za pecivo, 1/2 dcl prošeka, 1/2 rakije ili likera od ruža (a dobra je i slavonska šljiva), 1 žlicu ruma, 1 žlicu meda, naribane korice limuna i naranče i prstohvat soli te im dodajte 250 g mljevenih orasa i 250 g mljevenih badema, dobro izmiksajte da smjesa postane homogena. U drugoj posudi izmiksajte snijeg od bjelanjaka i taj snijeg dodajte žlicom polagano smjesi od žutanjaka, dobro umiješajte. Pecite 60 minuta na 180 C. Kad se ohladi, napravite glazuru od čokolade za kuhanje i slatkog vrhnja ili kako je već radite. Poslužite uz prošek, graševinu, višnjevac, kavu ili sladoled, što god imate - fino je! :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...