Preskoči na glavni sadržaj

Broken nails forever!

Zasigurno svi imate onog prijatelja s kojim u svako doba najradije provodite vrijeme - jer znate da će vas uvijek oraspoložiti. Nakon sat vremena s njim vrlo lako je moguće da će vas boljeti trbuh od smijeha, a s lica vam neće silaziti zarazni cerek. To je prijatelj s kojim radite ludosti, s kojim se blesirate i na najneobičnijim mjestima i u najozbiljnijim prigodama, onaj s kojim je svaka zgoda potencijalna priča koju ćete prepričavati do kraja života, pred kojim nemate maski, ni tajni. Takvom prijatelju ne možete ništa zamjeriti jer je njegova spremnost da vam popravi dan svojim zagrljajem i šalom moćnija od svih onih trenutaka u kojima možda nije imao najbolji dan. "Ništa tako moćno, tako snažno, ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh", rekao je mudri Goethe. I doista, onaj tko se zna s vama smijati, s vama će i plakati ako zatreba, a uspomene na proživljene pustolovine vrebat će iza suza i nekako čarobno izliječiti slomljeno srce. Iz tih tuga prijateljstvo će izaći još snažnije, a vi ćete, uz vječnu zahvalnost, nastaviti planirati vaša putovanja, pronalaziti novi pogled na svijet - na svijet koji je najljepše podijeliti s pravim prijateljem.


Takav prijatelj meni je M.O. - jedna skromna djevojčica koju sam upoznala prvog dana  nastave u našoj staroj osnovnoj školi koju su odavno srušili, a ispod čijih nekadašnjih temelja još snivaju naši prvašićki strahovi i očekivanja. Nisam sigurna što nas je spojilo, ali znam da nas danas sa starih fotografija gledaju sretne, nasmijane djevojčice, koje, žvačući rođendanske torte, plaze jezike. Nikad ozbiljne, već u trećem razredu bile smo brutalne sprdalice - "Teacher has big [seiz]", bila nam je fora na koju nas je nadahnula prsata teacher na zamjeni. Dani su nam tada bili bezbrižni, ispunjeni samo smijehom i problemima tipa "kada će nam mame dopustiti da u školu odemo našminkane." Navršiti 13. godinu bilo nam je veliko dostignuće, kao da ćemo u toj teen dobi otkriti sve tajne svijeta. "Dobro došla u tinedjžerstvo!", napisala mi je u čestitci za taj jubilarni rođendan. Eh, stara moja, a sad nam je duplo više...! Dok smo zajedno sjedile u klupi, profesorima su naša imena bila preslična pa su nas mijenjali, gotovo nas gledajući kao nerazdvojni tandem, zbog čega su čak i naše najgore glazbene duete nekim čudom su ocijenili anđeoskima. Zajedno smo pisale i leksikone, a imale smo čudne hobije, poput uzgajanja noktiju na rukama da bismo ih takve dugačke (i odrezane) čuvale - u koje svrhe - ni dan danas nisam sigurna. Radile smo svakakve gluposti, ali nikada se nismo svađale, i sitna zamjeranja nekako su pala u drugi plan, jer, u kojoj god fazi bile, život nas je uvijek spajao. Bile smo jedna uz drugu tijekom teen drama i tijekom srednje škole, kad smo, zbog različitih usmjerenja, bilježnicu punu dopisivanja, problema i planova za odlazak u Pariz razmjenjivale na školskim hodnicima. Rado smo plesale na "Mažinu šuru", "pjevale muziku", izmišljale nove riječi,  a kroz studij znalo se zaredati da nekoliko dana provedemo zajedno, kao kad se na kraju sastanka s prijateljem rastaješ satima - smijući se merkatima i ljamama u zoološkom vrtu, kradući susjedima wireless u njenom iznajmljenom stanu u Vukovarskoj ulici, viseći u slasti STUC-a do fajrunta. Moja prijateljica naučila me da je humor pravi lijek za svaku muku, i da onaj tko ima za njega smisao, ima smisla i za život. Naše neobične bube u glavi dovele su nas i do ovog, wannabe zrelog razdoblja u životu, kad nas muče stručni i pravosudni ispiti, kad se pitamo kada će nas ti naši momci konačno oženiti, kada ćemo postati majke, kada ćemo mi kćerima dopustiti da u školu odu našminkane - kad jedino za što se možemo moliti je da i one imaju bar jednu ludu prijateljicu kao što smo mi bile jedna drugoj.


BROKEN NAILS FOREVER - DON'T FORGET PARIS! :*

Primjedbe

  1. Haha nasmijala sam se na ono s noktima. Pomalo weird, ali funny :D Jel' ih još uvijek imate? I budite sretne što se imate. Ja nemam takvu prijateljicu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam kako ona, ali ja imam jos mali tupperwaric pun noktiju :D Jos stignes naci ludu prijateljicu ;)

      Izbriši
  2. Naravno da brižno čuvam sve naše noktiće :))
    Volim te, prijateljice!! :****

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta