Preskoči na glavni sadržaj

Top 5 od Jože

Joseph Gordon-Levitt, mladi je glumac, vjerujem - budući oscarovac, koji s, danas navršene, 32 godine iza sebe ima pozamašan broj snimljenih filmova i televizijskih serija, od kojih su mnogi iznimno cijenjeni i od publike i od kritike. Glumi od svoje sedme godine, a svi su ga zapamtili kao Tommyja Solomuna u 3rd Rock from the Sun.  Za mene, ipak, on će uvijek biti plašljivi Cameron koji nastoji osvojiti mlađu sestru Stratford u 10 things I hate about you, mom omiljenom filmu, ever!
Ovaj vječni student povijesti, književnosti i francuskog jezika na Columbiji glumio je i u Inceptionu, The Dark Knight Rises, Lincolnu i dr. filmovima o kojima svi pričaju. No, prisjetimo se još nekoliko Jožinih odličnih filmova.

Manic (2001)
Ovo je prvi filmić u kojem je naš glavni junak glumio rame uz rame s voljenom mi Zooey Deschanel. U ovom reality filmu oboje glume pshiotičnu mlađariju, koja se suočava sa svojim mračnim mislima u - budimo korektni - jednoj finoj ustanovi. Pogledajte, ustanovite vašu teoriju Van Goghovog Polja s vranama i poželjet ćete svoju grupu potpore.



Mysterious skin (2004)
Zanimljivo je pogledati njegovo milo dječačko lice u mučnom filmu o dvojici, jednom koji je NLO fan, i drugom, kojeg glumi Joseph, koji je homoseksualac i prostitutka u New York Cityju. Tužna priča za pogledati jednog kišnog dana.


Brick (2005)
Veronica Mars freak kakav jesam, Gordon-Levittov šareni noir morala sam pogledati. Naočalko usamljena srca u ovom filmu upušta se u potragu za svojom bivšom ljubavi, sav neustrašiv i izudaran. Pogledati s boljom polovicom uz litru vina.


Hesher (2010)
Hesher je jedan čudak duge masne kose koji jednom izgubljenom dječaku otežava život. Uz jadničku s pepeljarkama od Natalie Portman i opičenu baku koju glumi Piper Laurie (majka poremećene Carrie iz 1976.), ovo je film za pogledati u ludom obiteljskom okruženju, uz smijeh, kokice i ostalu opremu.


50/50 (2011)
Joseph, Anna Kendricks i Seth Rogen zajedno čine jednu dobitnu kombinaciju za komediju koja progovara o raku kroz jedan mladi život koji se ne bi trebao morati suočiti s većim teškoćama od nedjeljnog mamurluka. Film o istinitom događaju na temelju kojeg shvaćamo neke od najvećih tajni života.



Primjedbe

  1. Upravo sam ga gledala u Premium Rushu. Odlična gluma, ali koma film. Odličan mi je bio u Looperu i u 500 days of Summer, gdje sam ga zapravo uočila <3

    OdgovoriIzbriši
  2. Obožavam ga! I ja ga se sjećam iz 10 things. Oooodličan film, makar ga sad gledam sa sjetom zbog Heatha. Glupan glupi! A 500 Days of Summer? Ali drago mi je što si stavila ove 'nepoznatije'. Stavit ću nekoliko u folder s filmovima za pogledati :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Da, cini se da nitko nije skuzio da sam bas htjela reci da ima jos filmova osim ovih razvikanih...

    OdgovoriIzbriši
  4. Filmovi su stavljeni na skidanje.. super post! :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Moram ti ovo pokazati :D http://www.youtube.com/watch?v=auVRZR_Mxz0

    OdgovoriIzbriši
  6. slatkica, ma tko ga ne bi volio. :)))

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...