Preskoči na glavni sadržaj

Kobajage moda


Nikako nisam mogla proniknuti u razloge ogromne popularnosti modnih blogerica. Što li je toliko zanimljivo u gledanju nepoznatih djevojaka koje svaki tren imaju novu oblekicu ili novi make up proizvod, pitala sam se. Zadnjih dana mi je postalo jasno – ljudi ne vole one koji iskreno pokazuju svoje mišljenje, i kao što vole nasmijane ljude, tako vole i gledati fotografije cipela, haljina, torbica, lakova za nokte, ruževa, parfema - light teme su jednostavno ljudima potrebne u svijetu punom „teških boja“. Zato sam i ja počela pratiti modne blogerice, iako o modi nemam blage, a ni sponzora da postanem jedna od njih - jednostavno me veseli pomisao na kreativne mlade ljude koji gledaju svijet kao lijepo mjesto za šetnju u šarenim opravicama, kao mjesto na kojem im se ništa loše ne može dogoditi. Uostalom, ići linijom manjeg otpora je ponekad lijepo - modna blogerica teško da će nekoga svojim postovima uvrijediti ili da će svojom jezičinom izazvati val kritika onih koji se nazivaju liberalnima i tolerantnima (toliko o tome). Zato, samo danas, specijalno za vas, i ja ću biti modna blogerica, i još ću po uzoru na Oprah podijeliti s vama svoje favorite things – feminine style! :)

Otkad mi je na tekući račun sjela prva plaća, i ja sam uvrstila cipele i sve njima slično na popis mojih interesa. Ipak, na posao još nikada nisam došla u cipelama s potpeticama, kukavica sam i lijenčina po tom pitanju. Osim niskih crnih martensica, omiljene cipele su mi balerinke, pogotovo ove koje sam kupila u Roko postole trgovinici i koje jedva čekaju proljeće da malo prošeću. Osim njih, volim jako i ove Mary Janeice s remenčićem i lude-sedamdesete-potpeticom, koje sam gledala u Deichmannu dva mjeseca prije nego sam ih kupila. Ipak, obula sam ih jednom, i uglavnom služe kao ukras u mom čumezu od stana.


Kao i svaka prosječna djevojka (u najboljim godinama), imam i ja velik asortiman kamuflaže. Iz priloženog se vidi, najviše imam lakova za nokte, a biram ih najčešće po imenu, pa tako imam violetta sparkle, fabuless, cookie love, circus confetti, it blue my mind i onaj koji je najviše u uporabi (nekako mislim da mi na poslu ne bi bili oduševljeni s circus confetti) - cafe ole. Od ruževa, imam dva - jedan od moje drage M., po kojem smo mi sisterhood of traveling lipstick, a drugi od moje drage legice K. (hm, još uvijek miriše na breskvice, valjda mu onda nije istekao rok trajanja?) - toliko o mom maškaranju. Mackam se s Garnierom ili Doveom, kosu perem s Panteneom, koristim super Balein dezić od samo 10 kn, Masterpiece od Max Factora za moje trč'-trč'-pa-trepavice, She korektor za čvimbe (upravo mi je potrebna sanacija dva kratera, divno) i Bourjois tekući puder koji ima prelijepi cvjetni miris i koji mi je odabrala teta prodavačica u Kozmu jedne srijede.

Osim šljokičastih lakića volim i đinđe, imam ih u svim bojama i oblicima, i držim ih na svijećnjaku, totalno classy, je li tako?

To je to od mene, ne očekujte da ću se baš naslikavati u raznim odjevnim kombinacijama - ne da mi se ni u shoppingu novu odjeću isprobavati, a kamoli doma stare krpice. Budite mi girly pozdravljeni! ;)

Primjedbe

  1. Hihihihihi :))) Ja sam veliki fan light knjiga, light filmova, pa i light tema kao što su oblekica i šminkica i đinđe. Općenito ne volim teške teme za razgovore ni za razmišljanje. A modne blogerice su tu, hm, zanimljivo je to zapravo. Da li ljudi traže inspiraciju u njima ili? Ja osobno volim gledati lijepe slike i lijepu obleku i lijepe kombinacije i sve se čini krasno i bajno na fotografijama. Naravno, tko zna kakve su te cure u stvarnom životu, kakve ih brige more.. Kao i meni, taj blog je vjerojatno njihov mali kutak s lijepim stvarčicama..
    Slatke balerinkice :)) da se vratimo tvojem postu. Do prošle godine sam preeeezirala balerinke. Valjda jer sam kao klinka imala ružne najobičnije jednobojne. No prošle sam godine otkrila njihovu čar. Baš gledajući blogerice. Pa sam shvatila da mogu i jako lijepo izgledati.
    Definitivno dijelimo ljubav prema lakićima i njihovim nazivima ;)

    OdgovoriIzbriši
  2. meni se sviđa ovaj tvoj lak za nokte,al nisam naišla na tu boju u dm-u XD

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma vidjela ja jucer, essence, među onim nudeima! ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit