Preskoči na glavni sadržaj

Veliki vodič za izbor knjiga za plažu

Možda mislite da je lako odlučiti koje knjige ponijeti na put, čitati na plaži ili na balkonu (dok se punjene paprike kuhaju), ali postoji čitava nauka oko izbora ljetnog štiva koje se isplati tegliti u koferu - bar što se mene tiče. Godinama sam griješila, ali imam osjećaj da sam napokon posložila svoje kriterije za "beach read":

1. Pročitajte nešto talijansko!

Kao što mi se u jesen čita o New Yorku, u proljeće o Parizu, ljeto je rezervirano za Italiju - ljeti već nekoliko godina čitam romane smještene u Italiju ili romane koji su napisali talijanski autori. Mediteranski dolce far niente, zerica sparne anksioznosti i vještina pisanja naših susjeda ono su što me dovelo do knjiga kao što su "Zabranjena bilježnica" (koja je postala jedna od mojih najdražih knjiga) i "Na njenoj strani" Albe de Cespedes, kao i do knjiga Elene Ferrante (iako za serijal "Genijalna prijateljica" još nisam zrela) kao što su "Dani zaborava" ili "Mračna kći". Ako vas put nanese baš u Italiju, ne zaboravite "Pod suncem Toskane", Tajanstveni gospodin Ripley" ili "Zovi me svojim imenom"!


2. Pročitajte nešto o putovanjima!

Jeste li kad probali upisati "putovanje" u tražilicu kataloga vaše lokalne knjižnice? Rezultata pretrage je puno, a vremena malo pa ću vam preporučiti da na more ponesete sljedeće knjige: "Divljina" (također, jedna od mojih najdražih knjiga) i "Nevidljivi gradovi" ili, pak, "Umijeće putovanja" Alaina De Bottona, kako ja namjeravam.


3. Pročitajte morski klasik!

Nemojte da vam godišnji odmor prođe bez klasika svjetske književnosti ili drugih romana kojima se radnja zbiva na moru, a koji su izdržali test vremena - mnogi od njih kratki su, intenzivni i vrijede svake minute. Preporučujem "Ljeto" Tove Jansson, "Otok plavih dupina" Scotta O'Della, "Žal" Alexa Garlanda, "Deset malih crnaca" Agathe Christie ili, pak, Hemingwayev specijalitet, "Starac i more", kojem se namjeravam vratiti za nekoliko dana.

4. Pročitajte nešto dječje!

Znala sam na more ponijeti knjige koje su pisane iz perspektive djeteta, kao "Tajni vrt" ili "Čik", čisto da se vratim u bezbrižne dane djetinjstva i osvijestim si što je važno u životu. U nedostatku ideja, može se pročitati i young adult roman kao što je "Ljeto kada sam postala lijepa". Šašava ležernost zajamčena!


5. Pročitajte knjigu autora u čiji kraj putujete!

Ako idete u Zagreb, čitajte Šenou, ako idete u Liku, čitajte Karakaša, ako pođete u Šibenik, ponesite Brešanove knjige, ako idete u Istru, nek vam se pridruži Nazor, u Međimurju čeka vas znate tko, na otocima ljetujte s Marinkovićem, u Brodu i u Osijeku družite se s Ivanama, u Vukovar nek vas povede Pavličić - svaki kraj naše zemlje krije svoje ljepote i svoje ljude (zato, ne mogu skriti uzbuđenje što ovo ljeto u kofer pakiram i knjigu Marine Vujčić, if you know what I mean)!

Fotografije: Unsplash

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...
Objavi komentar
Pročitajte više

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...
Objavi komentar
Pročitajte više