četvrtak, 22. svibnja 2014.

I luđaci zaslužuju ljubav

Kad me obuzme melankolija i beznadnost, tražim utjehu u filmskim svjetovima, pitajući se o čemu bih ovog trenutka razmišljala da živim u nekoj drugoj zemlji, da se zovem drugačije ili da se družim s drugim ljudima. 

Ovaj put, s watchliste sam skinula film Dedication (2007) - nezapaženi indie filmić o izgubljenim dušama. 

Ako volite Sheldona Coopera, voljet ćete i lik Henryja Rotha, pisca dječjih knjiga koji se ni ne pokušava boriti sa svojim opsesivno kompulzivnim poremećajem. On se ne vozi automobilima jer su kutije smrti, mrzi svoje roditelje, plaši se zmija i mrkve, misli da je život bolan, da su crna djeca slađa od bijele, on djeci govori da Djed Božićnjak ne postoji, voli filmove s japanskim čudovištima, praznovjeran je, kad ejakulira pada u depresiju i čudan je na još sto različitih načina. 

Nakon smrti suradnika, prisiljen je na novoj knjizi o dabru Martyju surađivati s ilustratoricom Lucy koja još uvijek ne zna što želi od života, a kojoj je novac jedina motivacija za suradnju s nepodnošljivim Henryjem, budući da joj vlastita majka naplaćuje stanarinu i prijeti izbacivanjem na ulicu.


Prvo redateljsko ostvarenje Justina Therouxa (da, lika koji nikako da oženi Jennifer Aniston!) ljupka je, ali i nelagodna romantična drama (i traje, za film savršenih, 90 minuta). 

Podsjetio me da većina nas luta ovim svijetom misleći da traže samoga sebe, ali istina jest - smiraj duše otkrijemo tek kad pronađemo - ne sebe - nego drugu osobu. Ponekad je ta osoba neurotična, neobična, neprilagođena, neobjašnjiva i nerazumljiva, ali ona savršeno popunjava naše pukotine i pomaže nam nositi našu prtljagu. To otkriće ne može nam zamijeniti ni akademski, ni profesionalni uspjeh, ni prijateljstva, niti svo bogatstvo ovog svijeta, i zato je to potraga uvijek vrijedna truda.


Dedication su filmski kritičari okarakterizirali kao romantičnu komediju za nihiliste, a mene je asocirala na mračniju verziju 500 days of summer. Anyway, Billy Crudup i Mandy Moore uspjeli su stvoriti kemiju ("Daaaaaj, poljubite se već jednom!") koja kao da je ostala neispričana do kraja, pa film gledatelja ostavlja s mnogim neodgovorenim pitanjima. Ipak, ovaj film zgodan je za pogledati na kraju radnog tjedna, kad na televiziji nema ništa pametno, i kad je najbolje ušuškati se ispod dekice. Po mogućnosti, s dragom osobom, ili nekim malim čupavcem.

2 komentara:

  1. savršen film za petak navečer i kraj prvog radnog tjedna :) Bilježim preporuku :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nadam se da je bio uspješan i da ćeš entuzijastično dočekati novi ponedjeljak! :)

      Izbriši

Speak up! :)