Preskoči na glavni sadržaj

Obećanje u bočici

Čovjekov njuh posebno je osjetilo. Iako nije razvijeno kao kod nekih životinja, pa nemamo sposobnost nanjušiti opasnost na kilometre, a, opet, ne uspijevamo zanemariti ustajali miris onog penzionera u javnom prijevozu koji nije vidio sapun godinu dana, pomoću njega možemo u sekundi prizvati slatke uspomene iz djetinjstva - miris bakinih krofni, mamine sočne pite od jabuka, prvog poklonjenog buketa cvijeća, miris kuhanog vina na Badnjak, miris borova, kreme za sunčanje i mora pri prvom odlasku na ljetovanje, miris prijatelja kojeg odavno više nema... 

Prvi parfem koji sam dobila bio je Composition iz Oriflamea - više nigdje na internetu ni ne postoji zapis o njemu. Hm, možda sam ga samo sanjala? Mirisao je cvjetno, a nalazio se u predivnoj bočici koja je moju tinejdžersku pažnju zaokupljala više nego sam miris. Dobila sam ga na poklon od mamine sestre i tog sam se dana osjećala kao djevojčica koja ima čast mirisati poput najljepšeg cvijeta. 


Otada sam imala dva ili tri parfema od kojih mi je najdraži bio Cat deluxe Naomi Campbell kojeg mi je dragi poklonio za jedan Božić. Sjećam se, darovao mi ga je u snijegom zatrpanom autu u koji smo sjeli poslije polnoćke. Mirisao je seksi, a ja više nisam bila djevojčica koja je skupljala bočice parfema, nego mlada žena.


Trenutno je moj omiljeni parfem Killer queen Katy Perry koji, za razliku od drugih njenih, preslatkih, parfema, savršeno pristaje mom nosu. Za razliku od Cat deluxe ili The One Dolce&Gabbane koji volim, a koji se odlikuju mirisima breskve, mošusa i jantara, Katyin Killer queen u glavnim notama krije čokoladne praline, šljivu i jasmin te šumske bobice (čitam Punmiris, duh!). Volim orijentalno voćne kombinacije bez agruma, bergamota ili teških cvjetnih nijansi. Parfem nije izrazito popularan, ali meni predstavlja sve ono što volim kod Katy - unikatnost, borbenost i senzualnost.


Zimu u ovom gradu teško proživljavam, ali mirisi lavande, ružmarina i mora uvijek probude radost u mojim kostima. Budući da se ljeto približava, a ja dane provodim maštajući o vjenčanju i birajući cipele koje će mi upotpuniti bridal look, počastila sam se i novim parfemom. Pročitala sam davno u Cosmu da žena do tridesete mora imati svoj signature parfem, a istini na volju, ja do sada nisam dovoljno svoj nos častila parfemima, a kamoli izabrala signature miris. Zato sam, zahvaljujući Avon lady kolegici (hm, gdje god se zaposlim, neka takva vreba!), naručila novi Avonov parfem iz kolekcije Today Tomorrow Always Forever - Together, čije zaštitno lice je prekrasna Olivia Wilde. Priznajem, privukao me slatki naziv, a kada sam otkrila da se radi o mirisu breskve, mošusa i jantara - morao je biti moj (a ni cijena mu nije loša). Savršen je za lepršajuće ljetne dane, ali i za romantične duše koje jedva čekaju obući vjenčanicu od francuske čipke. Tko zna, možda me baš ovaj parfem bude za nekoliko godina podsjećao na dan mog vjenčanja!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca