Preskoči na glavni sadržaj

Modne lekcije iz Stars Hallowa (1)

Dan je savršen za šetnje u prirodi, ali nema boljeg nego se, nakon kave na suncu, posvetiti spremanju stana dok Kelly Clarkson ili netko slični trešti sa zvučnika. Obožavam onaj trenutak u kojem je stan uredan i kad se mogu zavaliti pred televizorom. Gledati omiljenu seriju u stanu koji miriši po lavandi najviše je što mogu dobiti od samotne subote. 
Gilmoreice su dio mog života duže od desetljeća, utkane su u gotovo svaki dan mog života, i protiv toga se ne mogu boriti, a ni ne želim. Najvažnije čemu su me naučile jest da sami možemo stvoriti svoj svijet, to je tajna preživljavanja. Osim što me uče važnim životnim lekcijama, Gilmoreice su godinama i moje osobne stilistice, pa, evo nastavka modnih lekcija iz Stars Hallowa.

6. Od viška glava ne boli!
Debitantski bal na kojem je Rory predstavljena kao mlada dama za udaju za Emily Gilmore bio je ispunjenje dugo snivanog sna. Lorelaina noćna mora, pak, počela se ostvarivati kad je s Emily pošla u shopping za navedeni event - u kojem je Emily opremila Rory godišnjom zalihom najlonki. Upravo zato, u važnim prigodama, uvijek imam par viška u torbici - sigurno je sigurno.


7. Ljepota boli!
Za ples u školi Lorelai je sašila Rory ljubičastu haljinu i pripremila cipele s visokom petom, te joj dala savjet koji vrlo rano sve majke kažu svojim kćerima - "Za ljepotu moraš trpjeti". Ipak, mislim da to nije apsolutna istina - na posao još uvijek idem u martensicama, i ne osjećam se ružno sve dok me noge ne bole.


8. Budi casual!
Roryin prvi spoj s Deanom organizirala je Lorelai i tako Rory prouzročila stres oko izbora savršenog stylinga za filmsku večer s Deanom i Willyjem Wonkom. Iskusna Lorelai poučila ju je čarima dejtanja - moraš izgledati lijepo, ali ne toliko da se primijeti da si isprobala svaki komadić odjeće koji imaš u ormaru. Trnčica samopouzdanja i osmijeh učinit će više čuda nego super fancy outfit.


9. Moje!
Nerado posuđujem omiljenu odjeću, što zbog mlađih sestara koje su bile sklone posuđivanju odjeće bez pitanja (big sisterice out there će razumijeti), što zbog epizode Gilmoreica u kojoj je posuđeni pulover bio kolateralna žrtva svađe između majke i kćeri. Polemika oko toga čije boobs su veće - epic!


10. Slatko snivaj!
Teško da će me itko oteti tijekom noći, ali just in case, volim nositi pidžame u ludim bojama i s likovima iz crtića. Neki nose seksi rublje u krevet, ali meni nema draže od moje narančasto zelene pidžame sa žirafom. Dok čekam otmicu prijateljica ili pidžama party, u slatkoj pidžami svaku noć slatko snivam.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t