Preskoči na glavni sadržaj

20 minuta

Serije poput Prijatelja i Seinfelda već imaju kultni status, sve njihove epizode odgledane su stotinu puta, ali bez obzira što se njihovim reprizama na televiziji uvijek razveselimo, ponekad nam u životu ipak treba nešto novo, nešto divlje. Pa, svi vi zaostali u '90.-ima, izvolite nekoliko nerazvikanih humorističnih serija na koje možete potrošiti 20 minuta svog života i pritom ne požaliti.


Raising hope
Svatko tko je volio My name is Earl voljet će i ovu ekscentričnu seriju o Jimmyju koji je zahvaljujući one night standu s ubojicom postao otac predivne male Hope koju pokušava odgojiti uz pomoć svojih ludih roditelja. Osim zanimljivih likova kao što je senilna Maw Maw, serija obiluje mudrim roditeljskim metodama od kojih ćete se smijati danima.


30 Rock
Liz Lemon nadahnjujući je lik, omiljen od luzera diljem svijeta, a njene duhovite dosjetke u kombinaciji s poučnim izrekama Jacka Donaghyja i ispadima Tracy Jordana bit će razlog da poželite raditi na televiziji, ili se odlučite prežderati junk foodom.

 
New girl
Ova serija možda nema ništa originalnog – hrpa ljudi u tridesetima stanuje zajedno i ne zna što bi sa sobom. Međutim, zbog umišljenog Schmidta, gunđavog Nicka Millera i vječito vesele Jess koju glumi slatka Zooey Deschanel, ugodna je za pogledati. Jess koja je učiteljica u zgođušnim opravicama koja stalno pjeva, živi s muškarcima koji joj dijele ljubavne savjete osvježavajući je lik zbog kojeg ćete zasigurno poželjeti svijet gledati kroz ružičaste naočale.


Go on
Mislili su da im nakon likova iz Prijatelja nijedna uloga neće dobro stajati. I imali su pravo; Jennifer Aniston postala je ikona dosadnih romantičnih komedija, Matt LeBlanc pokušavao je lik Joeya iskoristiti do krajnjih granica, Lisa Kudrow pojavi se tu i tamo kao sporedni lik nezapaženog filma, Schwimmer se očito povukao iz glumačkih voda, no, Matthew Perry zaista je uspio pronaći lik zbog kojeg ćemo na tren zaboraviti na legendarnog Chandlera – lik Ryana Kinga, radijskog voditelja koji se nakon smrti supruge nađe u grupi za potporu punoj čudaka. Serija pomalo nalikuje na Community, ali je prilagođena svakom prosječnom čovjeku, dok Community može gledati samo pravi geek.


Cougar town
S još jednom prijateljicom možete provesti ugodno popodne; Courteney Cox sada je Jules Cobb, razvedenica koja traži nova uzbuđenja u svom životu, okružena susjedima i prijateljima koji svakih pola sata nađu razlog za pijuckanje vina. Odgledajte seriju i nabavit ćete čaše za vino u roku od dva dana, zajamčeno.



Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...
Objavi komentar
Pročitajte više

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...
Objavi komentar
Pročitajte više

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...
Objavi komentar
Pročitajte više