Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (7)

Budući da me pere stres, vratila sam se starom običaju - traženju radosti u sitnicama - i odlučila (opet) biti sretna i ne planirati ni sutra, ni prekosutra, a pogotovo ne sljedeći tjedan, mjesec ili godinu. Dan po dan, korak po korak. Kamo god me voda odnese...

Prošli vikend mi je započeo u potrazi alternativnih puteva od posla do novog stana. Novi kvart, novi ljudi, novo groblje. Izgubila sam se već triput prošli tjedan. Taj put krenula sam Arsenovim i Mišinim susjedstvom, šibenskom Varoši - Težačkom ulicom, pa Ulicom svetog Spasa i naletjela na predivno staro pravoslavno groblje koje krije hram Vaznesenja Hristovog sveti Spas sagrađen 1778. i kapelu časnog Krsta sagrađenu 1600. godine.


Petak je dan za metak, ili za kolače. Obožavam kad uz radijski šušur (i prastare hitove kao što je I wanna be the only one) stanom zamiriše vanilijin šećer! Marelice na poniženju, kako bi rekla moja svekriva, gostoljubivi gazde koji su nam ovih dana puno pomogli i nadolazeći vikend nagnali su me na isprobavanje super brzog i jednostavnog recepta - kolača s marelicama koji je prava uvertira za ljeto, a koji je bio gotov za malo više od pola sata. Za još bolji okus - pocimetiti!


Najveći čovjek uvijek ostaje dijete, rekao je netko, i dobro je s vremena na vrijeme osvijestiti si tu činjenicu. Hvala Bogu, trenutno živim s jednim velikim čovjekom koji me s nekoliko metara željezničke pruge i maketama jugoslavenskih lokomotiva i vagona koji jure našim dnevnim boravkom podsjeća da je odrastanje precijenjeno.


Veliki čovjek i ja na svoje smo došli i u novootvorenom candy shopu u šibenskog ulici popularno zvanoj Masna koja će sada, nakon nekoliko pustih stoljeća, opet opravdano nositi to ime. Preporučujem karamele i rum kuglice!


U utorak smo se počastili romantičnom večerom u konobi Gorica koju toplo preporučujemo svima željnima domaće dalmatinske spize uz atmosferu najstarijeg dijela Šibenika i zvuke legendarnog Arsena koji se može naći na repertoaru konobe. Pappardelle s plodovima mora bile su tako mirisne i ukusne da sam zaboravila fotografirati spizu prije konzumacije. Ups!


Tjedan je začinio Festival europske kratke priče koji se, nakon Zagreba, preselio u Šibenik. Slušanje kratkih priča na portugalskom, engleskom, slovenskom i hrvatskom jeziku kraj šibenske Šupukove česme, palače u kojoj je živio Krsto Stošić i crkve svetog Ivana dok lastavice prelijeću Anu Paulu Maia, Joãoa Anzanello Carrascoza, Emira Imamovića Pirkea, Vesnu Lemaić, Jona McGregor, Damira Uzunović i direktora festivala Romana Simića Bodrožića - to je za mene ljeto. Raspoloženi ljudi, topao zrak, miris lavande i pečene ribe u zraku. Festival se nastavlja i danas, u Maloj loži u 20.30 sati. Vidimo se!

Primjedbe

  1. eto nisam ni znala da postoji to praslavno groblje i kapelica tamo, a i u Splitu donedavno nisam znala da postoji jedna od najstarijih sinagoga u Europi.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta