Budući da me pere stres, vratila sam se starom običaju - traženju radosti u sitnicama - i odlučila (opet) biti sretna i ne planirati ni sutra, ni prekosutra, a pogotovo ne sljedeći tjedan, mjesec ili godinu. Dan po dan, korak po korak. Kamo god me voda odnese...
Prošli vikend mi je započeo u potrazi alternativnih puteva od posla do novog stana. Novi kvart, novi ljudi, novo groblje. Izgubila sam se već triput prošli tjedan. Taj put krenula sam Arsenovim i Mišinim susjedstvom, šibenskom Varoši - Težačkom ulicom, pa Ulicom svetog Spasa i naletjela na predivno staro pravoslavno groblje koje krije hram Vaznesenja Hristovog sveti Spas sagrađen 1778. i kapelu časnog Krsta sagrađenu 1600. godine.
Petak je dan za metak, ili za kolače. Obožavam kad uz radijski šušur (i prastare hitove kao što je I wanna be the only one) stanom zamiriše vanilijin šećer! Marelice na poniženju, kako bi rekla moja svekriva, gostoljubivi gazde koji su nam ovih dana puno pomogli i nadolazeći vikend nagnali su me na isprobavanje super brzog i jednostavnog recepta - kolača s marelicama koji je prava uvertira za ljeto, a koji je bio gotov za malo više od pola sata. Za još bolji okus - pocimetiti!
Najveći čovjek uvijek ostaje dijete, rekao je netko, i dobro je s vremena na vrijeme osvijestiti si tu činjenicu. Hvala Bogu, trenutno živim s jednim velikim čovjekom koji me s nekoliko metara željezničke pruge i maketama jugoslavenskih lokomotiva i vagona koji jure našim dnevnim boravkom podsjeća da je odrastanje precijenjeno.
U utorak smo se počastili romantičnom večerom u konobi Gorica koju toplo preporučujemo svima željnima domaće dalmatinske spize uz atmosferu najstarijeg dijela Šibenika i zvuke legendarnog Arsena koji se može naći na repertoaru konobe. Pappardelle s plodovima mora bile su tako mirisne i ukusne da sam zaboravila fotografirati spizu prije konzumacije. Ups!
Tjedan je začinio Festival europske kratke priče koji se, nakon Zagreba, preselio u Šibenik. Slušanje kratkih priča na portugalskom, engleskom, slovenskom i hrvatskom jeziku kraj šibenske Šupukove česme, palače u kojoj je živio Krsto Stošić i crkve svetog Ivana dok lastavice prelijeću Anu Paulu Maia, Joãoa Anzanello Carrascoza, Emira Imamovića Pirkea, Vesnu Lemaić, Jona McGregor, Damira Uzunović i direktora festivala Romana Simića Bodrožića - to je za mene ljeto. Raspoloženi ljudi, topao zrak, miris lavande i pečene ribe u zraku. Festival se nastavlja i danas, u Maloj loži u 20.30 sati. Vidimo se!
eto nisam ni znala da postoji to praslavno groblje i kapelica tamo, a i u Splitu donedavno nisam znala da postoji jedna od najstarijih sinagoga u Europi.
OdgovoriIzbriši