Preskoči na glavni sadržaj

A što je na vašem popisu?

Ne razumijem zašto mediji nesprestano ističu činjenicu da bi muškarci radije gledali finale svjetskog nogometnog prvenstva, nego se upustili u seksualne odnose sa svojim ženama. Očito "novinari" koji smatraju to bitnom informacijom ne mogu pojmiti da se nijedna žena neće zbog gledanja nogometa buniti - sada napokon možemo na miru spremiti kuću, otići na kavu s prijateljicama, čitati, gledati film koji nas zanima, ili jednostavno prespavati sve te utakmice, i to bez da nas itko gnjavi.

Tako sam ja protekli vikend posvetila knjizi Svatko ima svoju Bono priču irske spisateljice Anne Marie O'Connor. 


Kad me pitaju kakve knjige čitam, nikad ne znam odgovoriti. Volim čudne knjige. Idu mi na živce neke uobičajene i prožvakane teme, pa ako knjigu nije napisao netko od mojih provjerenih favorita, izabrat ću knjigu koja nije nalik nekoj koju sam ranije pročitala. Tako sam odabrala i ovu, u kojoj junakinja Aoife Collins na najgori dan svog života dogovori s prijateljem okladu da će upoznati Bonu Voxa, kad već svatko u tom vražjem Dublinu ima priču o Boni - netko ga je sreo u pubu, netko je s njim išao u školu, netko piškio kraj njega - svatko osim nje. Nije knjiga koja će ikome promijeniti život, ali ok je izbor za čitanje na nekoj od naših plaža ovog ljeta, pogotovo ako ste U2 fan.

Volim te knjige u kojima likovi, bez obzira bili stvarni ili  fiktivni, ni u svom najgorem izdanju ne odustaju od borbe za boljim životom i spremno prihvaćaju izazove. Hrane me takvi ljudi, takvi pothvati. Popis stvari koje želim učiniti prija smrti moja je inspiracija, pogotovo otkad sam gledala film Bucket list u zagrebačkom Cinestaru, nakon što se zbog pijanog Kaze otkazala predstava Bitange i princeze zbog koje smo dragi i ja stigli u metropolu. "Učinite svakog dana jednu stvar koja vas plaši", rekla je mudra Eleanor Roosevelt, a ponovila Noelle Hancock u knjizi Moja godina s Eleanor koju sam čitala dok sam spremala pravosudni ispit - jedna od stvari na mom bucket listu. Vjerujem da smo svi u svojim formativnim godinama bili neustrašivi i ludi, a s godinama počeli dopuštati mišljenjima drugih ljudi da nam kroje živote, počeli strepiti od banalih stvari kao što su odlazak na kavu bez pratnje, upoznavanje novih ljudi, napuštanje radnog mjesta koje nas unesrećuje... Isto se dogodilo i blogerici Noelle koju je upravo Eleanor nadahnula da nastupa kao stand stand-up komičarka i pjeva karaoke, pilotira, roni s morskim psima i čini druge stvari koje su je plašile. Bili vi avanturist ili ne, željeli skakati s padobranom ili vam je polaganje stručnog ispita ili rađanje djeteta dovoljan izazov u životu, ovo je zgodna knjiga koja će vas nadahnuti.


Sad će ispasti da sam opsjednuta blogericama, ali još jedna u nizu knjiga koje čovjeka mogu nadahnuti na preuzimanje rizika i stjecanje novih vještina je i knjiga Julie i Julia blogerice Julie Powell. Priča vam je sigurno već poznata - iznervirana svojim dosadnim životom, Julie će kuhajući po uzoru na Juliju Child, poznatu kuharicu, pokušati svom životu dati uzbuđenje, boju i miris. U 365 dana skuhat će 524 Julijina francuska recepta, o svojim naporima pisati blog, izdati knjigu, yada yada yada, sve dok je po njenoj knjizi ne bude snimljen film u kojem će nju glumiti fantastična Amy Adams i još fantastičnija Meryl Streep.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t