Preskoči na glavni sadržaj

U studentskom điru



Sjećate li se kako je bilo žeđati za znanjem, sanjati o studentskim danima koji se još nisu dogodili, misliti da je doba ispita i stresa isprekidano kratkim razdobljima bezbrižnosti najbolje što vam se može dogoditi? 
 
Ponekad mislim da sam potratila studentske dane - previše sam dana strepila od nepoloženih ispita, predugo sam mučila svoj želudac nervozom. Da sam sada student...ma koga ja zavaravam, sve bih ponovila! Ionako su mi ispit iz građanskog prava kod Belaja, pauza od učenja i šetnje uz Dravu s Ninom u tri sata ujutro i skakanje ispred kabineta zbog položenog ispita neke od najdražih studentskih uspomena, tik do palančinka partija i pijanog plakanja za Tošom te karaoka gone wrong u bircu u kojem sviraju cajke.
 
 
Hvala Bogu, svako malo naletim na film koji me podsjeti na izgubljene studentske dane, na nadobudnu mene koja je bila neustrašiva mlada žena koja je znala što želi od studija, od života, od svijeta. Baš poput pravog studenta, i glavna zvijezda filma Starter for 10 (2006), Brian Jackson želi voditi dubokoumne razgovore (tipa - zašto trebalo guzu brisati s rukom), želi pobjediti nepravdu, ostvariti svoje snove (studirajući englesku književnosti, hm), a usput i osvojiti zgodnu djevojku koja ga ne doživljava.

I admit it. I'd made some mistakes. Okay, some big mistakes. Loads of them. But you can't hide in your room forever feeling sorry for yourself. It's not practical. At some point, you've got to get back out there, face up to things, and confront your demons. Ever since I can remember, I'd wanted to be clever. Some people are born clever, same way some people are born beautiful. I'm not one of those people. I'm going to have to work at it, put in the effort, and if I mess it up, I'll learn from it. Besides, sometimes it's not about knowing the right answer. Sometimes it's about asking the right questions.

U filmu snimljenom prema tekstu Davida Nichollsa (One day), zbunjenog Briana glumi mlađahni James McAvoy, a kolege su mu studenti Bristol Universityja, između ostalog i uštogljeni štreberko Patrick, kojeg glumi presmiješni Benedict Cumberbatch, a koji je vođa tima koji nastoji osvojiti naslov prvaka u sveučilišnom kvizu koji se prikazuje na televiziji (a koji se stvarno prikazivao sve do 1987. godine).
 
 
Dodajte k tome da se radnja filma odvija u 1985. godini, da se soundtrack sastoji od glazbe The Curea, The Smithsa, New Ordera, Bananarama i Tears for Fears, i da je Brian u dvojbi - izabrati plavušu koja želi biti TV zvijezda ili poljubiti kulericu koja prosvjeduje protiv svega i svačega, i imate sjajan film koji će vas još jednom podsjetiti da nisu važni pogrešni odgovori, niti pogrešni izbori, jer je sve lako kad si mlad.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta