Preskoči na glavni sadržaj

U studentskom điru



Sjećate li se kako je bilo žeđati za znanjem, sanjati o studentskim danima koji se još nisu dogodili, misliti da je doba ispita i stresa isprekidano kratkim razdobljima bezbrižnosti najbolje što vam se može dogoditi? 
 
Ponekad mislim da sam potratila studentske dane - previše sam dana strepila od nepoloženih ispita, predugo sam mučila svoj želudac nervozom. Da sam sada student...ma koga ja zavaravam, sve bih ponovila! Ionako su mi ispit iz građanskog prava kod Belaja, pauza od učenja i šetnje uz Dravu s Ninom u tri sata ujutro i skakanje ispred kabineta zbog položenog ispita neke od najdražih studentskih uspomena, tik do palančinka partija i pijanog plakanja za Tošom te karaoka gone wrong u bircu u kojem sviraju cajke.
 
 
Hvala Bogu, svako malo naletim na film koji me podsjeti na izgubljene studentske dane, na nadobudnu mene koja je bila neustrašiva mlada žena koja je znala što želi od studija, od života, od svijeta. Baš poput pravog studenta, i glavna zvijezda filma Starter for 10 (2006), Brian Jackson želi voditi dubokoumne razgovore (tipa - zašto trebalo guzu brisati s rukom), želi pobjediti nepravdu, ostvariti svoje snove (studirajući englesku književnosti, hm), a usput i osvojiti zgodnu djevojku koja ga ne doživljava.

I admit it. I'd made some mistakes. Okay, some big mistakes. Loads of them. But you can't hide in your room forever feeling sorry for yourself. It's not practical. At some point, you've got to get back out there, face up to things, and confront your demons. Ever since I can remember, I'd wanted to be clever. Some people are born clever, same way some people are born beautiful. I'm not one of those people. I'm going to have to work at it, put in the effort, and if I mess it up, I'll learn from it. Besides, sometimes it's not about knowing the right answer. Sometimes it's about asking the right questions.

U filmu snimljenom prema tekstu Davida Nichollsa (One day), zbunjenog Briana glumi mlađahni James McAvoy, a kolege su mu studenti Bristol Universityja, između ostalog i uštogljeni štreberko Patrick, kojeg glumi presmiješni Benedict Cumberbatch, a koji je vođa tima koji nastoji osvojiti naslov prvaka u sveučilišnom kvizu koji se prikazuje na televiziji (a koji se stvarno prikazivao sve do 1987. godine).
 
 
Dodajte k tome da se radnja filma odvija u 1985. godini, da se soundtrack sastoji od glazbe The Curea, The Smithsa, New Ordera, Bananarama i Tears for Fears, i da je Brian u dvojbi - izabrati plavušu koja želi biti TV zvijezda ili poljubiti kulericu koja prosvjeduje protiv svega i svačega, i imate sjajan film koji će vas još jednom podsjetiti da nisu važni pogrešni odgovori, niti pogrešni izbori, jer je sve lako kad si mlad.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...