Preskoči na glavni sadržaj

Ah, to be young again!

Sunce je napokon zagrijalo tužni šibenski kamen i odmah sam romantično raspoložena. Putem do posla njuškam procvjetalu lavandu, ptičice pjevaju, svijet se vrti u ritmu ljubavi. Koji klišej, I know.
Nema ljubavi do prve ljubavi. Zato u kategoriji romantičnih filmova posebno mjesto zauzimaju filmovi o onim prvim - prvim pogledima, prvim poljupcima, prvim dodirima, prvim prekidima. 
Devedesete su imale 10 razloga zašto te mrzim i Američku pitu, ali danas svijetom vladaju neki drugi klinci. Ipak, i oni na svoje načine uče kako voljeti, kako ljubiti, kako ne izgubiti sebe. Volim pogledati takve filmove i prisjetiti se kako je biti mlad - oni me inspiriraju da budem zaljubljena onako kako se može biti zaljubljen samo sa šesnaest godina.
Stoga, evo nekoliko modernih filmova o neobičnim prvim ljubavima - za sve vas zaljubljene u ljubav!

Nick and Norah's Infinite Playlist (2008)
Smotanko Michael Cera glumi Nicka kojeg je ostavila djevojka, a koji joj još uvijek snima mix CD-e, dok Kat Dennings glumi Noru koja dijeli njegov glazbeni ukus. Koliko je to bitno za uspješnu romantičnu vezu možete i sami provjeriti u ovom zabavnom filmu.


Flipped (2010)
Ovo je zacijelo jedan od najljepših filmova koje sam pogledala prošlih godina. Dječju ljubav koja je neraskidivo povezana s jajima i stablom javora, ispričanu atmosferom šezdesetih godina prošlog stoljeća nećete nikada zaboraviti.


The First Time (2012)
Ovaj nimalo razvikani film napravio je Jon Kasdan, autor koji je pisao za Dawson's creek, Freaks and geeks i Kalifornikaciju. U The first time ispričao je priču o kreativki Aubrey i slatkom Daveu koji jedne večeri, na dosadnoj zabavi, započnu razgovor. Što je uslijedilo, provjerite sami.


The Spectacular Now (2013)
Maturantske brige, prve ljubavi i egzistencijalne krize tema su filma o mladom Sutteru koji, nakon prekida s djevojkom, upoznaje dragu Aimee koja bi mu mogla promijeniti život. Živjeti u trenutku ili se potruditi oko budućnosti, pita se Sutter, a pitamo se često i mi.


The Fault in Our Stars (2014)
Film snimljen prema iznimno popularnoj knjizi Johna Greena najiščekivaniji je tinejdžerski film ove godine. Njegovi glavni akteri su Hazel i Gus, prijatelji u nevolji, koji će nas uvjeriti u onu staru - svako zlo za neko dobro.

Primjedbe

  1. Hvala na preporukama, pogledam sve obavezno! Fault sam pročitala, pa me baš zanima koliko će se razlikovati film od knjige.

    Btw, neki dan sam otkrila tvoj blog i oduševila se (i bila sam 100.lajkačica na fbooku ;)). Imamo toliko toga zajedničkoga, da nisam mogla vjerovati!

    Radujem se svim novim postovima! Pozdrav :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Uljepsala si mi dan i 100. lajkom, a i ovim postom :D Hvala!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...