Preskoči na glavni sadržaj

Ah, to be young again!

Sunce je napokon zagrijalo tužni šibenski kamen i odmah sam romantično raspoložena. Putem do posla njuškam procvjetalu lavandu, ptičice pjevaju, svijet se vrti u ritmu ljubavi. Koji klišej, I know.
Nema ljubavi do prve ljubavi. Zato u kategoriji romantičnih filmova posebno mjesto zauzimaju filmovi o onim prvim - prvim pogledima, prvim poljupcima, prvim dodirima, prvim prekidima. 
Devedesete su imale 10 razloga zašto te mrzim i Američku pitu, ali danas svijetom vladaju neki drugi klinci. Ipak, i oni na svoje načine uče kako voljeti, kako ljubiti, kako ne izgubiti sebe. Volim pogledati takve filmove i prisjetiti se kako je biti mlad - oni me inspiriraju da budem zaljubljena onako kako se može biti zaljubljen samo sa šesnaest godina.
Stoga, evo nekoliko modernih filmova o neobičnim prvim ljubavima - za sve vas zaljubljene u ljubav!

Nick and Norah's Infinite Playlist (2008)
Smotanko Michael Cera glumi Nicka kojeg je ostavila djevojka, a koji joj još uvijek snima mix CD-e, dok Kat Dennings glumi Noru koja dijeli njegov glazbeni ukus. Koliko je to bitno za uspješnu romantičnu vezu možete i sami provjeriti u ovom zabavnom filmu.


Flipped (2010)
Ovo je zacijelo jedan od najljepših filmova koje sam pogledala prošlih godina. Dječju ljubav koja je neraskidivo povezana s jajima i stablom javora, ispričanu atmosferom šezdesetih godina prošlog stoljeća nećete nikada zaboraviti.


The First Time (2012)
Ovaj nimalo razvikani film napravio je Jon Kasdan, autor koji je pisao za Dawson's creek, Freaks and geeks i Kalifornikaciju. U The first time ispričao je priču o kreativki Aubrey i slatkom Daveu koji jedne večeri, na dosadnoj zabavi, započnu razgovor. Što je uslijedilo, provjerite sami.


The Spectacular Now (2013)
Maturantske brige, prve ljubavi i egzistencijalne krize tema su filma o mladom Sutteru koji, nakon prekida s djevojkom, upoznaje dragu Aimee koja bi mu mogla promijeniti život. Živjeti u trenutku ili se potruditi oko budućnosti, pita se Sutter, a pitamo se često i mi.

The Fault in Our Stars (2014)
Film snimljen prema iznimno popularnoj knjizi Johna Greena najiščekivaniji je tinejdžerski film ove godine. Njegovi glavni akteri su Hazel i Gus, prijatelji u nevolji, koji će nas uvjeriti u onu staru - svako zlo za neko dobro.

Oznake:

Primjedbe

  1. Marina3. lipnja 2014. u 18:02

    Hvala na preporukama, pogledam sve obavezno! Fault sam pročitala, pa me baš zanima koliko će se razlikovati film od knjige.

    Btw, neki dan sam otkrila tvoj blog i oduševila se (i bila sam 100.lajkačica na fbooku ;)). Imamo toliko toga zajedničkoga, da nisam mogla vjerovati!

    Radujem se svim novim postovima! Pozdrav :)

    OdgovoriIzbriši
  2. GlitterGirl3. lipnja 2014. u 19:13

    Uljepsala si mi dan i 100. lajkom, a i ovim postom :D Hvala!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...
Objavi komentar
Pročitajte više