Preskoči na glavni sadržaj

Zasluge jedne velike sestre

Kaže se da majke obavljaju najteži posao. Svaka čast majkama, ali ni posao starijih sestara ne smijemo zanemariti.

Govorim bez imalo skromnosti, bez namjere da se bezrazložno hvalim, samo iznosim činjenice - moje sestre zaista jesu najpametnije, najsvestranije i najkreativnije sestre na svijetu. Naravno, dio njihovih talenata možemo pripisati genetici, ali volim vjerovati da je za njihove pothvate i uspjehe (hm, ali i loše trenutke) zaslužna i njihova starija sestra.

Dok sam bila mlađe, u javnosti sam znala tajiti činjenicu da imam čak dvije mlađe sestre - tinejdžeri se često osjećaju kao da gube na jedinstvenosti ako priznaju da dijele sobu, ili kuću, s još ponekim stvorenjem, razumijete? Bile su silno dosadne i uvijek su se htjele družiti sa mnom baš kad bi mi u goste došla prijateljica. Najmrskije su mi bile kad su se htjele igrati škole za vrijeme mojih dugo iščekivanih školskih praznika ili kad su htjele gledati Dawson's creek sa mnom, u mojoj sobi, i to baš u trenutku kad se Pacey i Joey trebaju prvi put poljubiti. Digne mi se kosa na glavi i sada, kad se toga sjetim.



Međutim, sve češće mi se događa da potpuno samoinicijativno spominjem svoje sestre, objašnjavam njihove životne planove i ponosim se njihovim uspjesima - baš onako kako to čine naporni roditelji koji se ponašaju kao da nitko osim njih nema pametno dijete. Što sa mnom nije u redu?

Znate, sestra koju sam dobila za svoj četvrti rođendan (doslovno!) uskoro će diplomirati engleski jezik i književnost i filozofiju na osječkom filozofskom fakultetu s diplomskim radom čiji naslov nikako ne mogu upamtiti (fah idiotizam na djelu). Osim toga, ona je urednica portala hrvatske Franjevačke mladeži te jedan od idejnih začetnika Socijalne samoposluge u gradu Našicama, prvoj takvoj samoposluzi u gradu te veličine u Hrvatskoj!
Budimo realni, da nije moje opsjednutosti filmovima i knjigama te Gilmoreicama, ne bi ni moja sestra govorila 180 wpm, i to na engleskom jeziku, a da nije bilo mojih glumpavih debata za nedjeljnim ručkom (aaaah, family time), filozof u njoj možda bi još uvijek spavao dubokim snom. Baš onako kako me slijedila u doba Dawson's creeka, slijedila me i na framaškom putu, i to odanije i srčanije nego sam ja činila.


Baby sisterica uskoro će postati bakalar portugalskog i hrvatskog jezika i književnosti, a od jeseni će biti i ponosni student filmske režije na Akademiji dramskih umjetnosti - i to s najvećim brojem bodova na prijemnom ispitu koji uspješno završi za samo pet kandidata! Možda kao male nismo voljele Tarantina i slične koji su utjecali na njezin čudnovati um, ali ja ću i dalje vjerovati da su i dani uz Gooniese i slične spektakle oblikovali jednu od najvažnijih odluka u njenom životu. Neće ona to nikada priznati, ali Gunse i druge njoj drage glazbenike i umjetnike, otkrila je cundrajući po mojim super tajnim folderima.


Možda se sutra ne probudim, možda nikad nikome ne spasim život i ne napravim ništa bitno za čovječanstvo, ali danas sam ponosna onako kako nisam mislila da je moguće biti. Danas sam sretna jer sam promatrač njihovih nevjerojatnih života koji me svakodnevno inspiriraju. Što li će sljedeće stvoriti i postići - jedva čekam otkriti!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...

Romantično ljeto (2)

Kao dijete sam imala bujnu maštu, a i danas uživam u bogatom unutarnjem životu - primjerice, moja su izmaštana putovanja uvijek bolja od onih stvarnih. U mašti sam ja signora u vili kao što je Bramasole , i izjutra ispijam caffee corretto, jedem puno domaće paste i ližem gelato triput na dan (a sve sam vitkija, moram dodati), uz mirise lavande i morske soli u zraku. U stvarnosti, ljetujem u poprilično bezličnom istarskom apartmanskom naselju, a moja djeca uvijek iznova pronalaze načine da me maltretiraju i da se na mene dure, iako neprestano zbog njih gazim sve svoje principe i kršim sva pravila dobrog odgoja. Čovjek bi pomislio da će dovoljno sna, plivanje i boravak na suncu kod njih (a i nas, roditelja) izmamiti dopamin i serotonin, ali ne - oni su vazda nezadovoljni, samo se svađaju i smišljaju što bi kupili ("Mama, pa to košta samo dva eura!") pa se odmor brzo pretvori u iscrpljujući triatlon nadmudrivanja, neostvarenih prijetnji i neumornog ponavljanja već dosadnih rečen...