subota, 28. lipnja 2014.

Zasluge jedne velike sestre

Kaže se da majke obavljaju najteži posao. Svaka čast majkama, ali ni posao starijih sestara ne smijemo zanemariti.

Govorim bez imalo skromnosti, bez namjere da se bezrazložno hvalim, samo iznosim činjenice - moje sestre zaista jesu najpametnije, najsvestranije i najkreativnije sestre na svijetu. Naravno, dio njihovih talenata možemo pripisati genetici, ali volim vjerovati da je za njihove pothvate i uspjehe (hm, ali i loše trenutke) zaslužna i njihova starija sestra.

Dok sam bila mlađe, u javnosti sam znala tajiti činjenicu da imam čak dvije mlađe sestre - tinejdžeri se često osjećaju kao da gube na jedinstvenosti ako priznaju da dijele sobu, ili kuću, s još ponekim stvorenjem, razumijete? Bile su silno dosadne i uvijek su se htjele družiti sa mnom baš kad bi mi u goste došla prijateljica. Najmrskije su mi bile kad su se htjele igrati škole za vrijeme mojih dugo iščekivanih školskih praznika ili kad su htjele gledati Dawson's creek sa mnom, u mojoj sobi, i to baš u trenutku kad se Pacey i Joey trebaju prvi put poljubiti. Digne mi se kosa na glavi i sada, kad se toga sjetim.



Međutim, sve češće mi se događa da potpuno samoinicijativno spominjem svoje sestre, objašnjavam njihove životne planove i ponosim se njihovim uspjesima - baš onako kako to čine naporni roditelji koji se ponašaju kao da nitko osim njih nema pametno dijete. Što sa mnom nije u redu?

Znate, sestra koju sam dobila za svoj četvrti rođendan (doslovno!) uskoro će diplomirati engleski jezik i književnost i filozofiju na osječkom filozofskom fakultetu s diplomskim radom čiji naslov nikako ne mogu upamtiti (fah idiotizam na djelu). Osim toga, ona je urednica portala hrvatske Franjevačke mladeži te jedan od idejnih začetnika Socijalne samoposluge u gradu Našicama, prvoj takvoj samoposluzi u gradu te veličine u Hrvatskoj!
Budimo realni, da nije moje opsjednutosti filmovima i knjigama te Gilmoreicama, ne bi ni moja sestra govorila 180 wpm, i to na engleskom jeziku, a da nije bilo mojih glumpavih debata za nedjeljnim ručkom (aaaah, family time), filozof u njoj možda bi još uvijek spavao dubokim snom. Baš onako kako me slijedila u doba Dawson's creeka, slijedila me i na framaškom putu, i to odanije i srčanije nego sam ja činila.


Baby sisterica uskoro će postati bakalar portugalskog i hrvatskog jezika i književnosti, a od jeseni će biti i ponosni student filmske režije na Akademiji dramskih umjetnosti - i to s najvećim brojem bodova na prijemnom ispitu koji uspješno završi za samo pet kandidata! Možda kao male nismo voljele Tarantina i slične koji su utjecali na njezin čudnovati um, ali ja ću i dalje vjerovati da su i dani uz Gooniese i slične spektakle oblikovali jednu od najvažnijih odluka u njenom životu. Neće ona to nikada priznati, ali Gunse i druge njoj drage glazbenike i umjetnike, otkrila je cundrajući po mojim super tajnim folderima.


Možda se sutra ne probudim, možda nikad nikome ne spasim život i ne napravim ništa bitno za čovječanstvo, ali danas sam ponosna onako kako nisam mislila da je moguće biti. Danas sam sretna jer sam promatrač njihovih nevjerojatnih života koji me svakodnevno inspiriraju. Što li će sljedeće stvoriti i postići - jedva čekam otkriti!

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)