Preskoči na glavni sadržaj

Good girl in yellow dress

Ne znam za vas, ali moja uobičajena noćna mora svodi se na moj pokušaj da se spremim za (ne)važnu priliku (odlazak u školu najčešće), a to zriktavanje traje cijeeeeeeelu noć - ne mogu pronaći određeni odjevni predmet, ne mogu namjestiti kosu, odjedanput nestane vode ili se dogodi neki drugi užas. Gore od toga bilo bi jedino izgubiti se u nepoznatom dijelu grada i cijelu se noć pokušavati vratiti kući, baš kao što se dogodilo Paulu Hackettu u Scorsesejevom odličnom After hours.

Od 1985. godine, kad se proslavio Griffin Dunne koji je utjelovio nesretnog Paula, mnogi su pokušavali ponoviti njegovu noćnu moru. Ali, samo je Steven Brill uspio - snimivši komediju Walk of shame u kojoj glavnu ulogu igra komičarka Elizabeth Banks (loooove her - Pitch Perfect je najbolji feel good movie ever).


Bitch s televizije, Meghan Miles, voditeljica je vijesti koju jednog dana strefe svi oni stresni događaji koje liječnička struka navodi kao moguće uzroke infarkta - napusti ju zaručnik, a posao snova za dlaku joj izmakne iz ruku. Prijateljice je na silu odvlače u večernji izlazak, nagovarajući je da svoj stres iskali na nekom od lokalnih penisa. Oblače je u ozloglašenu žutu haljinu, i njena Twilight zone večer počinje.


Neću vam otkrivati previše, ali reći ću da je ovo film zbog kojeg ćete drugi put promisliti prije nego obučete droljastu haljinu ili uskočite strancu u krevet, zbog kojeg ćete početi cijeniti trčanje u štiklama kao ozbiljnu sportsku disciplinu, nabaviti nekakvu vrstu GPS-a i odustati od tvrdnji da ni u kojem slučaju ne biste učinili nešto nemoralno poput dilanja cracka, švercanja u javnom prijevozu ili krađe. Elizabeth Banks u žutoj haljini nasmijala me u svakoj sceni, naučila toleranciji i pristojnosti te pritom uspjela i iznijeti kritiku modernih medija - i sve to u 95 minuta - savršeno! Pogledati o b a v e z n o!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta