srijeda, 26. ožujka 2014.

Ponoćno sjećanje na ratnika svjetlosti

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratiti će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Ovaj smo psalam pjevali zajedno, doduše, on nije mogao skupiti dovoljno snage u svom slabom tijelu da bi glas doista izašao iz njega, ali držao je ruke sklopljene u molitvi, žmireći, blagog izraza lica, kao da priželjkuje što skoriji dolazak sestrice Smrti.

Rekao mi je davno - Isplakao sam se davno, pa više nemam potrebe - i živio je tako, unatoč bolesti koja ga je dugo izjedala. U disko bi obukao svečano odijelo samo zato jer si u njemu bio zgodan. Bio je duša svake zabave, ali ne onako kako se kolokvijalno kaže, nego je doista bio glasan i sveprisutan - svi su poznavali taj široki osmijeh koji bi mu progutao cijelo lice, pa bi redovito izgledao kao da žmiri.

Nema ga desetljeće, ali još uvijek jasno vidim njegove pune usne i osjetim čvrst stisak njegove ruke. Grlio se puno, i grlio se rado. Učio me o ratnicima svjetlosti, dopuštao mi da čitam njegove dnevničke zapise, uzbuđeno dijelio filmove donešene iz videoteke sa mnom, neumorno mi pržio cdove koje bih poželjela imati, čak mi je i u posljednjim, neizdrživim, bolovima čestitao rođendan - i poslao SMS drugoj osobi misleći na mene.

Naučio me - tek kad nešto izgubiš, shvatit ćeš što si imao.

Neće me zagrliti na dan mog vjenčanja, i neće biti ujo mojoj djeci, ali ona će za njega sigurno znati - jer velik dio njihove mame stvarao je upravo njegov radosni duh.


Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)