Preskoči na glavni sadržaj

Nek se dijete zove kao ona


Kao i svaka luda žena, već sada znam kako ću nazvati svoju nepostojeću djecu – bit će to sve redom djevojčice, ako je suditi po izboru imena, muž neće imati pravo veta na moj izbor, a najstarija od njih zvat će se Veronika. Iako je Veronika lijepo biblijsko ime, moja će Verica ime dobiti po Veronici Mars.
Još dok smo bile studentice, moja buduća vjenčana kuma rekla mi je entuzijastično da gleda super seriju o tinejdžerici čiji otac je privatni detektiv, i s kojim onda ona rješava svakakve slučajeve i zavrzlame, svašta nešta, ali mi se fabula priče nije činila pretjerano zanimljivo. Ipak, jednog dosadnog dana sam se ipak odlučila pogledati tu famoznu Veronicu Mars koja je, poslije Gilmoreice, jedina serija koja je na mene imala značajan utjecaj. Ova serija toliko je popularna da su njeni fanovi samostalno putem portala skupili novac za snimanje filma Veronica Mars, a karizma glumice Kristen Bell koja ju je oživjela na televizijskim ekranima zasigurno je jedan od razloga za to.
Povodom razmišljanja o ženama koje me nadahnjuju, ali i filma, koji kao nastavak ove prerano ukinute serije, stiže sljedeći tjedan u kina - donosim vam danas popis stvari kojima me naučila Veronica.

1. Don't let me down 
Riječima „Sooner or later, people you love let you down“ započinje prva epizoda ove zanimljive serije, a izgovara ih Veronica dok pred jeftinim motelom vreba muževe koji krše predbračne ugovore, jer od takve vrste špijunaže žive ona i njen otac, bivši lokalni šerif. Iako je riječ o tinejdžerskoj seriji, ona vrlo realno iznosi ono mračno u ljudima i naglasak stavlja na pojedinca koji mora držati do čestitosti čak i kad su svi u njegovoj okolini pokvareni i potencijalno kriminalnih umova.



2. Friends will be friends
Glavna tema prve sezone tragična je smrt Veronicine najbolje prijateljice Lily Kane (Amanda Seyfried). Na sve moguće načine Veronica pokušava doći do odgovora – tko je ubio Lily i promijenio i njen život – neprestano se sjećajući dogodovština s najboljom prijateljicom koja ju je uvijek hrabrila da bude ono što jest. 
Nakon Lilyne smrti, Veronica je omražena u školi, a prijatelja pronalazi u Wallaceu, koji je novi u školi, i koji će joj biti vjeran suradnik i prijatelj – a nama dokazati da postojanje muško-ženskog prijateljstva nikad nije bilo sporno.


3. We found love in a hopeless place
Iako odana Lily i svojoj prvoj ljubavi, Veronica će otkriti da je mala granica između ljubavi i mržnje, a razvoj događaja povodom te tematike jedna je od najboljih stvari u seriji. Ako dodam da se radi o jednom zločestom dečku, stvar se čini još zanimljivijom, je li tako? Najnapetiji par u povijesti televizije pronaći ćete baš u ovoj seriji.

4. R-E-S-P-E-C-T
Iako je autsajder i predmet ogovaranja, Veronica nije stijena, ranjiva je, ali i snažna - ona stvara svoj svijet i tjera naprijed. Inteligentna je, ima životnu školu, ali ni akademski uspjeh nije joj stran. Neustrašiva je i ljude je se većinom boje, a to je ono što njen lik čini tako moćnim.



5. Papa don't preach
Veronica ima prijateljski odnos s ocem (Enrico Colantoni), ali ipak, da bi ga zaštitila, neke stvari taji od njega, što se svaki put pokaže čini pogrešnim potezom i samo ju uvali u još veće nevolje.

6. Nothing as it seems
Neočekivani obrati razlog su zašto je ova serija dinamična i zanimljiva dovoljno da davne 2009. pogledam dvije sezone u komadu, iako u to doba imah dva velika ispita za položiti za uvjet upisa u 5. godinu. Enough said.

7. Roots befor branches 
Veronicina majka netragom je nestala nakon Lilyne smrti, ali Veronica ne dopušta da na tome ostane. Iako joj je majka alkoholičarka koji krije mnoge tajne, Veronica uporno nastoji otkriti istinu o njoj, a time i o svojim korijenima.



8. Veronica
Lik Veronice Mars osmislio je Rob Thomas kao protutežu tračericama i inim djevojkama kojima je glavna briga što će obući ili tko će se s kime spetljati. Ipak, Veronica ima unikatan styling, ali njen najbolji modni dodatak je sarkazam i smisao za humor, uz mnoštvo referenci iz popularne kulture, koje su obilježje i ostalih likova u seriji.

9. Working class hero
Nijedan posao Veronica ne obavlja polovično – bilo to otkrivanje Lilyinog ubojice, mračnih tajni na sveučilištu, kostura u ormarima roditelja njenih školskih kolega ili misterije vezane za postavljanje bombe pod autobus. Ona uvijek daje sve od sebe, dokazuje da je znanje moć, a da je logika najmoćnije oružje u borbi protiv zla!

10. Bridge burning
Poučena iskustvom, Veronica je uvijek na oprezu, ne želi biti povrijeđena. Ipak, ona se ne libi plakati u stresnim situacijama, nimalo ne gubeći iz vida svoj cilj. Kad nevolje stisnu, podiže oko sebe mnoge zidove, a samo najuporniji uspijevaju ih srušiti.

"Faith - you give it to the peple you love, but the people who really deserve it are the ones who come through even when you don't love them enough."


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...