Preskoči na glavni sadržaj

Nek se dijete zove kao ona


Kao i svaka luda žena, već sada znam kako ću nazvati svoju nepostojeću djecu – bit će to sve redom djevojčice, ako je suditi po izboru imena, muž neće imati pravo veta na moj izbor, a najstarija od njih zvat će se Veronika. Iako je Veronika lijepo biblijsko ime, moja će Verica ime dobiti po Veronici Mars.
Još dok smo bile studentice, moja buduća vjenčana kuma rekla mi je entuzijastično da gleda super seriju o tinejdžerici čiji otac je privatni detektiv, i s kojim onda ona rješava svakakve slučajeve i zavrzlame, svašta nešta, ali mi se fabula priče nije činila pretjerano zanimljivo. Ipak, jednog dosadnog dana sam se ipak odlučila pogledati tu famoznu Veronicu Mars koja je, poslije Gilmoreice, jedina serija koja je na mene imala značajan utjecaj. Ova serija toliko je popularna da su njeni fanovi samostalno putem portala skupili novac za snimanje filma Veronica Mars, a karizma glumice Kristen Bell koja ju je oživjela na televizijskim ekranima zasigurno je jedan od razloga za to.
Povodom razmišljanja o ženama koje me nadahnjuju, ali i filma, koji kao nastavak ove prerano ukinute serije, stiže sljedeći tjedan u kina - donosim vam danas popis stvari kojima me naučila Veronica.

1. Don't let me down 
Riječima „Sooner or later, people you love let you down“ započinje prva epizoda ove zanimljive serije, a izgovara ih Veronica dok pred jeftinim motelom vreba muževe koji krše predbračne ugovore, jer od takve vrste špijunaže žive ona i njen otac, bivši lokalni šerif. Iako je riječ o tinejdžerskoj seriji, ona vrlo realno iznosi ono mračno u ljudima i naglasak stavlja na pojedinca koji mora držati do čestitosti čak i kad su svi u njegovoj okolini pokvareni i potencijalno kriminalnih umova.



2. Friends will be friends
Glavna tema prve sezone tragična je smrt Veronicine najbolje prijateljice Lily Kane (Amanda Seyfried). Na sve moguće načine Veronica pokušava doći do odgovora – tko je ubio Lily i promijenio i njen život – neprestano se sjećajući dogodovština s najboljom prijateljicom koja ju je uvijek hrabrila da bude ono što jest. 
Nakon Lilyne smrti, Veronica je omražena u školi, a prijatelja pronalazi u Wallaceu, koji je novi u školi, i koji će joj biti vjeran suradnik i prijatelj – a nama dokazati da postojanje muško-ženskog prijateljstva nikad nije bilo sporno.


3. We found love in a hopeless place
Iako odana Lily i svojoj prvoj ljubavi, Veronica će otkriti da je mala granica između ljubavi i mržnje, a razvoj događaja povodom te tematike jedna je od najboljih stvari u seriji. Ako dodam da se radi o jednom zločestom dečku, stvar se čini još zanimljivijom, je li tako? Najnapetiji par u povijesti televizije pronaći ćete baš u ovoj seriji.

4. R-E-S-P-E-C-T
Iako je autsajder i predmet ogovaranja, Veronica nije stijena, ranjiva je, ali i snažna - ona stvara svoj svijet i tjera naprijed. Inteligentna je, ima životnu školu, ali ni akademski uspjeh nije joj stran. Neustrašiva je i ljude je se većinom boje, a to je ono što njen lik čini tako moćnim.



5. Papa don't preach
Veronica ima prijateljski odnos s ocem (Enrico Colantoni), ali ipak, da bi ga zaštitila, neke stvari taji od njega, što se svaki put pokaže čini pogrešnim potezom i samo ju uvali u još veće nevolje.

6. Nothing as it seems
Neočekivani obrati razlog su zašto je ova serija dinamična i zanimljiva dovoljno da davne 2009. pogledam dvije sezone u komadu, iako u to doba imah dva velika ispita za položiti za uvjet upisa u 5. godinu. Enough said.

7. Roots befor branches 
Veronicina majka netragom je nestala nakon Lilyne smrti, ali Veronica ne dopušta da na tome ostane. Iako joj je majka alkoholičarka koji krije mnoge tajne, Veronica uporno nastoji otkriti istinu o njoj, a time i o svojim korijenima.



8. Veronica
Lik Veronice Mars osmislio je Rob Thomas kao protutežu tračericama i inim djevojkama kojima je glavna briga što će obući ili tko će se s kime spetljati. Ipak, Veronica ima unikatan styling, ali njen najbolji modni dodatak je sarkazam i smisao za humor, uz mnoštvo referenci iz popularne kulture, koje su obilježje i ostalih likova u seriji.

9. Working class hero
Nijedan posao Veronica ne obavlja polovično – bilo to otkrivanje Lilyinog ubojice, mračnih tajni na sveučilištu, kostura u ormarima roditelja njenih školskih kolega ili misterije vezane za postavljanje bombe pod autobus. Ona uvijek daje sve od sebe, dokazuje da je znanje moć, a da je logika najmoćnije oružje u borbi protiv zla!

10. Bridge burning
Poučena iskustvom, Veronica je uvijek na oprezu, ne želi biti povrijeđena. Ipak, ona se ne libi plakati u stresnim situacijama, nimalo ne gubeći iz vida svoj cilj. Kad nevolje stisnu, podiže oko sebe mnoge zidove, a samo najuporniji uspijevaju ih srušiti.

"Faith - you give it to the peple you love, but the people who really deserve it are the ones who come through even when you don't love them enough."


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...