Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (5)

Ovaj tjedan proletio je, unatoč kiši i hrpi posla koja me zaokupirala i uvjerila da još uvijek toliko toga ne znam. Hm, kad čovjek prestane biti u tom vježbenik state of mindu i postane samostalan radnik? 

Svaki suhi slobodan trenutak dragi i ja iskoristili smo za šetnju, čak i ako je puhao jugo poslije kojeg moramo liječiti glavobolju. Trudimo se živjeti zdravo pa jedno drugo tjeramo da odljepi gluteus s kauča i krene na fitness po šibenskim skalama. U našoj šetnji do gradske plaže uvjerili smo se da je naše lokotiranje pokrenulo u Šibeniku trend, jer je na šetnjici već dvadesetak lokota. Nekim je to otrcano, neki u tome vide priliku za prodaju željeza, ali romantičarima, kojih još ima, je to zgodan simbol ljubavi, pa ne čudi da je velik broj lokota zaključan, i velik broj ključića bačen u more, baš na Valentinovo.


Ovaj tjedan moje slatko kumče Eduard proslavio je 4. rođendan, i iako ne stanujem dovoljno blizu da ga posjetim, volim ga obradovati poklonom i podsjetiti da ima kumu koja ga jako voli i uvijek misli na njega. Otkad živim u Šibeniku, postala sam ovisna o slanju paketa, tete u pošti već su navikle da ja svako malo neki vrag šaljem, bile to razglednice ili sitnice koje znam da će razveseliti članove moje obitelji ili drage mi prijatelje. Kumića sam obradovala popularnim legićima, koje je sastavio s tatom u rekordnom vremenu!

 
Kad smo kod rođendana, i moj će uskoro, pa me dečko obradovao prvim ovogodišnjim rođendanskim poklonom - ovom velikom torbom petrolej boje u kojoj ću posao moći ponijeti kući i koja me gleda iz izloga već tjednima. Jeeeej! Hvala, dragi!


Da se razumijemo - rođena sam u ravnici, najbliži bazeni udaljeni su 20 km, a najbliža rijeka je Drava koja me već jednom skoro stajala života. Slavonci nemaju naviku zimske dane provoditi u bazenu, ali budući da smo tijekom godina pohranili kilograme čvaraka i kobasica u sebi, dragi i ja odlučili smo se na hrabar potez - postati korisnici lokalnog bazena. Iako totalni plivanje-virgini kupili smo i kape za plivanje, na Youtubeu se informirali how-to-staviti-kapu-za-plivanje-na-glavu i prvi tjedan otpilivali već stotinjak puta bazen po širini (25 m), dovoljno da danima budemo smežurani, da osjetimo klor na koži i da nas ruke toliko bole da jedva dižemo šalicu jutarnje kave. 


Krajem tjedna mijesili smo pite od jabuka i sira, koje me uvijek sjete na dom. Obožavam limun u prhkom tijestu, miris vanilijinog šećera u zraku i tople jabuke s cimetom - ima li što bolje na ovom svijetu? Ako niste obožavatelj pita, pogledajte seriju Pushing daisies, koja je mene obratila i zahvaljujući kojoj kad odrastem želim postati pie-maker!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta