Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (6)


Tjedan smo započeli šopingom. Imala sam najbolju namjeru uložiti u novi, sportskiji, kupaći kostim, ali kako nisam našla niti jedan koji odgovara mom budžetu, a niti stasu, svratili smo u Algoritam i tamo ostali dok nam se novčanici nisu dobrano ispraznili. Naravno, sve što smo kupili bilo je na super-duper akciji, ma skoro džabe! Gonič zmajeva 20 kn, Velikani povijesti 50 kn, a i Mana nam je izašla u susret!


U pokladni utorak lijevala je kiša, no, unatoč tome, veliki meteoropati Šibenčani u preeeevelikom broju izašli su na ulice - i to maskirani - što će reći da su maškare u Šibeniku stvarno big deal. Slavonci njeguju stare pokladne običaje, ne spaljuju nikoga i ništa na pokladni utorak, radije maskiraju djecu koja stvaraju nepodopštine putem od kuće do kuće, i jednu krofne i salenjake. Njami! Šibenčani spaljuju Krnju (pitala sam - ne znaju zašto se tako zove), a redovito je to neki političar, kojeg okrive za sve probleme u protekloj godini. Ipak, voljela bih da, kad završe ludi pokladni dani, svi skinu te tuđe maske s kojima se "lakše živi".


Ovaj predrođendanski tjedan dragi me srpdao jer koristim pudere kojima je rok trajanja odavno prošao, pa sam se počastila novim - Max factorovim whipped creme koji je skuplji (88 kn, a ima samo 18 ml), ali je divne mousse teksture koja ostavlja baršunasti mat osjećaj na koži, pokrije mi čak i perutanje kože ispod desnog oka koje vučem već mjesecima i kojeg niti jedna krema ne uspijeva riješiti, čak ni ova čudesna Lushova maščoba koja miriši po Kiki bombonima. Trenutno čitam Pavličićevo Narodno veselje koje preporučujem svim nostalgičarima koji čeznu za vremenom kad radio nije bio samo pozadinski šum i kad je bilo malograđanski raspravljati o obleci pjevača na festivalima.


Ovaj tjedan mučile su me razne zdravstvene tegobe, a dragi me izliječio prefinim pilećim paprikašem pa ga moram i na blogu pohvaliti - iako se već uobrazio i umislio da je Masterchef :P


I naljepša stvar za kraj ovog tjedna, nakon 40ak dana - karte za Slavoniju su u džepu, lakše se diše, i broje se minute do rođendanske proslave uz sve moje najdraže ljude! Jedva čekam!

Primjedbe

  1. Gonič zmajeva je jako dirljiva priča o prijateljstvu. Sigurna sam da ćeš uživati, ako već nisi čitala. :)

    Uživam čitati tvoj blog!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam čitala, iako sam druge njegove pročitala, uvijek mi je Gonič ostao na popisu nepročitan!
      Hvala ti puno!

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta