Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (6)


Tjedan smo započeli šopingom. Imala sam najbolju namjeru uložiti u novi, sportskiji, kupaći kostim, ali kako nisam našla niti jedan koji odgovara mom budžetu, a niti stasu, svratili smo u Algoritam i tamo ostali dok nam se novčanici nisu dobrano ispraznili. Naravno, sve što smo kupili bilo je na super-duper akciji, ma skoro džabe! Gonič zmajeva 20 kn, Velikani povijesti 50 kn, a i Mana nam je izašla u susret!


U pokladni utorak lijevala je kiša, no, unatoč tome, veliki meteoropati Šibenčani u preeeevelikom broju izašli su na ulice - i to maskirani - što će reći da su maškare u Šibeniku stvarno big deal. Slavonci njeguju stare pokladne običaje, ne spaljuju nikoga i ništa na pokladni utorak, radije maskiraju djecu koja stvaraju nepodopštine putem od kuće do kuće, i jednu krofne i salenjake. Njami! Šibenčani spaljuju Krnju (pitala sam - ne znaju zašto se tako zove), a redovito je to neki političar, kojeg okrive za sve probleme u protekloj godini. Ipak, voljela bih da, kad završe ludi pokladni dani, svi skinu te tuđe maske s kojima se "lakše živi".


Ovaj predrođendanski tjedan dragi me srpdao jer koristim pudere kojima je rok trajanja odavno prošao, pa sam se počastila novim - Max factorovim whipped creme koji je skuplji (88 kn, a ima samo 18 ml), ali je divne mousse teksture koja ostavlja baršunasti mat osjećaj na koži, pokrije mi čak i perutanje kože ispod desnog oka koje vučem već mjesecima i kojeg niti jedna krema ne uspijeva riješiti, čak ni ova čudesna Lushova maščoba koja miriši po Kiki bombonima. Trenutno čitam Pavličićevo Narodno veselje koje preporučujem svim nostalgičarima koji čeznu za vremenom kad radio nije bio samo pozadinski šum i kad je bilo malograđanski raspravljati o obleci pjevača na festivalima.


Ovaj tjedan mučile su me razne zdravstvene tegobe, a dragi me izliječio prefinim pilećim paprikašem pa ga moram i na blogu pohvaliti - iako se već uobrazio i umislio da je Masterchef :P


I naljepša stvar za kraj ovog tjedna, nakon 40ak dana - karte za Slavoniju su u džepu, lakše se diše, i broje se minute do rođendanske proslave uz sve moje najdraže ljude! Jedva čekam!

Primjedbe

  1. Gonič zmajeva je jako dirljiva priča o prijateljstvu. Sigurna sam da ćeš uživati, ako već nisi čitala. :)

    Uživam čitati tvoj blog!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam čitala, iako sam druge njegove pročitala, uvijek mi je Gonič ostao na popisu nepročitan!
      Hvala ti puno!

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...