Preskoči na glavni sadržaj

Oscarovski maraton

Slabo gledam aktualne filmove i neprestano kaskam s gledanjem oscarovskih zvijezda, pa smo ovaj vikend dragi i ja posvetili upravo njima. Pišem ovo prije same dodjele, potpuno subjektivno ocjenjujući one koji se ove godine natječu za kipić za film godine.

Vikend smo započeli s Gravitacijom, filmom u kojem glume samo dva glumca, i to kvalitetna - Sandra Bullock i George Clooney. Budimo realni, film sa cijelom radnjom u svemiru - bilo je pitanje vremena kada će biti snimljen. U idealnih 90 minuta, Alfonso Cuarón držao nas je u napetosti, i iako je svima jasno da se zvijezda filma mora ipak spustiti na tu Zemlju, silom ili milom, ipak je film nositelj teških tema kao što su usamljenosti, snaga čovjeka, hrabrost i upornost. Možda se nikada neću naći u svemiru, ali život nosi jednako komplicirane dane i jednako teške probleme, pa ću Sandrinu izdržljivost imati na umu kad mi sve lađe potonu.


Subotu smo začinili s Dallas Buyers Clubom čiji glavni glumac će možda večeras ukrasti Leonardu kipića. Nadam se da se to neće dogoditi jer smatram da uloga Rona Woodroofa ipak nije uloga života za Matthewa McConaugheya. Da, ima on lijepo ime, i ful je zgodan (ali ne u ovom filmu, pa ako ćete film gledati iz tog razloga - bolje odustanite), a za ovaj film smršavio je preko 20 kilograma, ali može on puno bolje. Zvijezda filma, kojeg je nadahnuo stvarni Ron Woodroof, o HIV pozitivnom kauboju, za mene je ipak Jared Leto, koji se vratio filmu nakon 5 godina i koji je za ulogu transeksualca Rayona zaslužio zlato večeras. Oduševio me!


Vikend završavamo s Američkim varalicama. I kad kažem završavamo, mislim - nikako da završimo - jer nam je film ful dosadan. Glumci su izvanredni, moja obožavana Giselle-Amy-Adams, Christian Bale, Jennifer i Bradley together again, ma divota, ali 138 minuta je jednostavno previše za film o ljudima koji muzu novce od mutavaca, a i sami žive mutave i nesređene živote. Valjda ove godine na Oscarima razvaljuju filmovi u kojima zgodni glumci utjelovljuju gabore, jer se i Christian Bale za ovaj film udebljao i usput uništio kralježnicu potpuno promjenivši držanje i unijevši se u lik prevaranta. Scenografija i kostimografija su kul, ali film nije po mom guštu - ali vi samo dajte! 

Ugodnu Oscarovsku večer vam želim, a ja odoh dovršiti Varalice - nadam se!

Primjedbe

  1. 0/3
    Nisam pogledala nijedan s liste. Ali budem :D
    Kaskam za filmovima, prije sam ih gledala k'o manijak.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako i ja, ali budemo ovaj tjedan pogledali jos koji - definitivno! ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca