Preskoči na glavni sadržaj

Ona je tu. U tuzi kiše.

Ovaj tjedan u posjetu mi je bila prijateljica pa smo nas troje obilno kafenisali, fino papali i šetali Šibenikom. Nakon što smo joj posljednji put mahnuli, i Krešimirov grad oprala je kiša pa smo ostatak tjedna proveli u horizontali, čitajući i gledajući filmove.


Pauze na poslu najčešće provodim uz knjigu otkad mi je stalna kompanjonka za kave na bolovanju, no, to mi ne pada teško - dok kolege tragaju za savjetima vezanima za struku, ja upijam mudrosti iz nekog zanimljivog štiva - knjige ili, pak, časopisa - od kojih čitam Ljepota i zdravlje (9,90 kn) ili Rolling Stone (15 kn). Kao i svaka žena, volim prolistati šarene ženske časopise (a pogotovo one povoljne!) jer me podsjete da je lijepo biti žena, pa makar dijelili i informacije o mršavljenju ili najnovijoj Severininoj obleki. Ovog tjedna bila sam posebno zrela i ženstvena - kupivši uz LJ&Z i novo izdanje knjige Harry Potter i odaja tajni.


Između čituckanja o zadržavanju preplanulog tena i čitanja superzanimljive biografije, pogledala sam i The Grand Budapest Hotel - najnoviji film Wesa Andersona, čarobnu pustolovinu koja će se svidjeti svima koji su voljeli njegov Moonrise Kingdom. Ako volite hotele, kolače, šarenilo i zanimljive priče o ljudima kojima jedan sudbonosni događaj promijeni život iz korijena - uživat ćete u priči o Zubrowki, gospodinu Gustavu H i njegovom potrčku Zerou. Ne škodi napomenuti da se u ovom filmu sastalo najbolje od Hollywooda - Ralph Fiennes, Jude Law, Edward Norton, Owen Wilson, Adrian Brody, Willem Dafoe, Jeff Goldblum, Bill Murray i dr.

Knjigu Davida Jasona, legendarnog Del Boya iz Mućki, već dugo želim pročitati i napokon sam je upecala u knjižnici. Baš kao što se moglo i očekivati, ovaj bestseler pun je njegovih dogodovština, ispričanih na duhovit način. Svim obožavateljima jedne od najboljih serija u povijesti televizije zasigurno će biti zanimljivo pročitati na kome je David utemeljio lik Dereka Trottera, odakle mu uopće uzrečica Lubbly jubbly, kako je postao glumac i na kojim radnim mjestima je, nakon napuštanja škole s 15 godina, brusio svoj glumački zanat i postao jedan od nagrađivanijih britanskih komičara.

U drugoj sezoni Gilmoreica Rory bezuspješno pokušava objasniti Lorelai da u školskoj torbi nosi roman, pripovijetke i biografiju jer nikada unaprijed ne zna za koji žanr će biti raspoložena. Njeno razmišljanje razumjet će svaki knjiški crv, a na njegovom tragu čitala sam ovoga tjedna i roman Tajnovita knjižnica gospodina Penumbre američkog autora Robina Sloana. Njegov glavni lik je web dizajner Clay Jannon koji se, nakon što biva otpušten s posla, zaposli u čudnovatoj knjižari koja ne prodaje najnovije knjiške poslastice, a ipak radi danonoćno. Uvijek padam na čudnovato i čarobno, tako sam i ovaj naslov poželjela smazati u jednom dahu. Međutim, kako za sada stvari stoje, priča o tajanstvenoj knjižari i tajnim društvima ipak me iznevjerila. Ono što se činilo kao materijal za potencijalno najbolju knjigu ever pomalo je nedorečeno i nedovoljno čarobno, isprekidano napornim informacijama koje će zaintrigirati samo zaposlenike Googlea. Jedino što ću smazati, čini mi se, je mirisna jesenska štrudla od bundeve, jabuka, orasa i cimeta.


Nemojte čitati Robina Sloana ovaj vikend, radije pogledajte film prikladna naziva - Le week - end (2013). Njegove glavne zvijezde su bračni drugovi iz Britanije koji se nakon mnogo godina braka vraćaju u Pariz, grad u kojem su proveli svoj medeni mjesec, kako bi oživjeli svoj uspavani bračni život. Impresionizam, pudlice, creme brulee, najromantičniji grad na svijetu i simpatični starci sve su što vam treba za romantičnu večer. Ako se još dvoumite, evo još jedan razloga zašto biste ga trebali pogledati - režirao ga je Roger Michell, autor Notting hilla, a napisao Hanif Kureishi, otac odlične knjige Buda iz predgrađa!

Primjedbe

  1. Davida Jasona škicam već jedno vrijeme u izlogu knjižare, nikako da naiđem na njega u knjižnici (ovo uopće nije čudna stalkerska rečenica, haha) :)

    Jesenska štrudla me zaintrigirala, mogao bi to biti moj novi kulinarski pothvat...

    I filmić mi se čini super, hvala na preporuci!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...