Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje ću napraviti kad postanem gospođa

Za deset dana prošetat ću do oltara s ljubavi svog života. Ne govorim to onako kao sintagmu koja se već izlizala od prevelike uporabe, govorim to kao činjenicu koja je jasna kao Sunce oko kojeg se okreće naš šareni planet. Imali smo problema, svađali smo se, ma koga zavaravam - još uvijek se svađamo, još uvijek od drame po sobi lete stvari, lete riječi koje nismo htjeli izreći... - ali uvijek smo bili jedno uz drugo - u sreći i u tuzi, u zdravlju i u bolesti. Ipak, dati mu obećanje pred Bogom i našim najdražima nešto je o čemu sam maštala godinama, a što sam posebno iščekivala sve ove mjesece. Pitali su me je li vjenčanje stvarno big deal kao u filmovima. Meni jest, i iako sam uživala u pripremama za njega, ono što zapravo iščekujem je sladak bračni život, a ne sam dan vjenčanja. Čak i da sve pođe po zlu, da padaju sjekire, nas dvoje ćemo se voljeti i smijati tog dana bez prestanka. Neće se u našim životima ništa posebno izmijeniti, samo ćemo svoju ljubav izjaviti pred svima i nestrpljivo iščekivati sljedeću eru našeg života!


A, kad postanem njegova supruga, ovo ću prvo napraviti:

1. Poljubiti mladoženju
Nadam se da ću u tom jednom savršenom trenutku zaboraviti na sve sitnice koje na dan vjenčanja nisu išle po planu i uspjeti uživati u činjenici da sam, nakon trinaest godina, napokon postala supruga divnom muškarcu.


2. Plesati do fajrunta
Znate ono, treba plesati kao da te nitko ne gleda? Ima li bolje prigoda za to od vlastitog vjenčanja? Planiram plesati i uživati do jutra, ili barem dok mi bolna stopala budu dopustila!

3. Uživati u torti
Nije da sam se u posljednje vrijeme suzdržavala od slastica - uvijek su me nekako pronašle. Ipak, nisam u njima uživala punim srcem, osjećajući strašnu grižnju savjesti pri pomisli na bijelu haljinu u koju se uskoro moram uvući, tako da će naša torta biti najslađa torta u mom životu!


4. Protresti događaje s obitelji
Jedva čekam ručak na dan poslije vjenčanja, kada će svi biti opušteni, kad će fina obleka biti bačena u košaru za pranje rublja, a žuljevite noge u cipelama bez potpetica. Tko je što radio, tko pati od najvećeg mamurluka - sve ću htjeti čuti!

5. Unfollowati sve stranice na Facebooku na temu vjenčanja
Ovo vam zasigurno zvuči besmisleno, ali ne biste vjerovali koliko na društvenim mrežama ima stranica na temu vjenčanja. Svaka prava bride to be lajkala ih je poveći broj, a kako je s organizacijom vjenčanja gotova - tjedan poslije vjenčanja savršeno je vrijeme za odznačiti ih.



6. Odriješiti kesu
Nažalost, valja vratiti vjenčanicu i platiti sve usluge obavljene na dan vjenčanja. No, sve će to biti zaboravljeno u trenutku kad se budemo prisjećali našeg vjenčanja kad budemo stari i naborani.

7. Ošišati se
Moja kosa već mjesecima žudi za novom frizurom. Ova duga kosa uopće nije za mene, pa sam planiranju nove frizure posvetila više pažnje nego frizuri dostojnoj mladenke.


8. Promijeniti dokumente
Nelagodno, ali nužno je, uslijed promjene prezimena, promijeniti osobne dokumente, što će me koštati minimalno stotinjak eura, kažu. Muž će platiti :)

9. Otići u shopping
Budući da dolazi jesen, savršeno je vrijeme za posjetiti shopping centar i počastiti se toplijim kombinacijama. Jeeeej!


10. Uživati na medenom mjesecu
Pitaju nas stalno gdje ćemo na medeni mjesec. Budući da nije lako organizirati i održati vjenčanje s dvadesetak dana godišnjeg odmora na raspolaganju, nekoliko dana u Slavoniji bit će nam dovoljno da doživimo lijepe i romantične trenutke medenog mjeseca. Jedva čekam!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...