Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje ću napraviti kad postanem gospođa

Za deset dana prošetat ću do oltara s ljubavi svog života. Ne govorim to onako kao sintagmu koja se već izlizala od prevelike uporabe, govorim to kao činjenicu koja je jasna kao Sunce oko kojeg se okreće naš šareni planet. Imali smo problema, svađali smo se, ma koga zavaravam - još uvijek se svađamo, još uvijek od drame po sobi lete stvari, lete riječi koje nismo htjeli izreći... - ali uvijek smo bili jedno uz drugo - u sreći i u tuzi, u zdravlju i u bolesti. Ipak, dati mu obećanje pred Bogom i našim najdražima nešto je o čemu sam maštala godinama, a što sam posebno iščekivala sve ove mjesece. Pitali su me je li vjenčanje stvarno big deal kao u filmovima. Meni jest, i iako sam uživala u pripremama za njega, ono što zapravo iščekujem je sladak bračni život, a ne sam dan vjenčanja. Čak i da sve pođe po zlu, da padaju sjekire, nas dvoje ćemo se voljeti i smijati tog dana bez prestanka. Neće se u našim životima ništa posebno izmijeniti, samo ćemo svoju ljubav izjaviti pred svima i nestrpljivo iščekivati sljedeću eru našeg života!


A, kad postanem njegova supruga, ovo ću prvo napraviti:

1. Poljubiti mladoženju
Nadam se da ću u tom jednom savršenom trenutku zaboraviti na sve sitnice koje na dan vjenčanja nisu išle po planu i uspjeti uživati u činjenici da sam, nakon trinaest godina, napokon postala supruga divnom muškarcu.


2. Plesati do fajrunta
Znate ono, treba plesati kao da te nitko ne gleda? Ima li bolje prigoda za to od vlastitog vjenčanja? Planiram plesati i uživati do jutra, ili barem dok mi bolna stopala budu dopustila!

3. Uživati u torti
Nije da sam se u posljednje vrijeme suzdržavala od slastica - uvijek su me nekako pronašle. Ipak, nisam u njima uživala punim srcem, osjećajući strašnu grižnju savjesti pri pomisli na bijelu haljinu u koju se uskoro moram uvući, tako da će naša torta biti najslađa torta u mom životu!


4. Protresti događaje s obitelji
Jedva čekam ručak na dan poslije vjenčanja, kada će svi biti opušteni, kad će fina obleka biti bačena u košaru za pranje rublja, a žuljevite noge u cipelama bez potpetica. Tko je što radio, tko pati od najvećeg mamurluka - sve ću htjeti čuti!

5. Unfollowati sve stranice na Facebooku na temu vjenčanja
Ovo vam zasigurno zvuči besmisleno, ali ne biste vjerovali koliko na društvenim mrežama ima stranica na temu vjenčanja. Svaka prava bride to be lajkala ih je poveći broj, a kako je s organizacijom vjenčanja gotova - tjedan poslije vjenčanja savršeno je vrijeme za odznačiti ih.



6. Odriješiti kesu
Nažalost, valja vratiti vjenčanicu i platiti sve usluge obavljene na dan vjenčanja. No, sve će to biti zaboravljeno u trenutku kad se budemo prisjećali našeg vjenčanja kad budemo stari i naborani.

7. Ošišati se
Moja kosa već mjesecima žudi za novom frizurom. Ova duga kosa uopće nije za mene, pa sam planiranju nove frizure posvetila više pažnje nego frizuri dostojnoj mladenke.


8. Promijeniti dokumente
Nelagodno, ali nužno je, uslijed promjene prezimena, promijeniti osobne dokumente, što će me koštati minimalno stotinjak eura, kažu. Muž će platiti :)

9. Otići u shopping
Budući da dolazi jesen, savršeno je vrijeme za posjetiti shopping centar i počastiti se toplijim kombinacijama. Jeeeej!


10. Uživati na medenom mjesecu
Pitaju nas stalno gdje ćemo na medeni mjesec. Budući da nije lako organizirati i održati vjenčanje s dvadesetak dana godišnjeg odmora na raspolaganju, nekoliko dana u Slavoniji bit će nam dovoljno da doživimo lijepe i romantične trenutke medenog mjeseca. Jedva čekam!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t