petak, 26. rujna 2014.

Zbogom djevojačkoj sobi

Čudan je osjećaj susresti se s bijelom haljinom u kojoj ćeš drugoj osobi pred Bogom obećati vjernost i ljubav do kraja života. Donijela sam je danas iz salona vjenčanica i objesila na karnišu u svojoj ljubičasto žutoj sobi. Sužena je i skraćena, pristaje mi kao salivena. Više nije jedna u nizu haljina koje čekaju svoju privremenu vlasnicu - sada je samo moja. Ne mogu se prisiliti da ugasim svjetlo i krenem na počinak, sjedim na krevetu i buljim u nju ne vjerujući očima. Zar se to meni stvarno događa? Zar stvarno u sobi imam - svoju vjenčanicu?


Svega su se nagledali zidovi moje djevojačke sobe, ali ovakvu ljepotu nisu imali prilike ugostiti. Sve je u sobi oživjelo pred bijelinom. Nisu ti zidovi uvijek bili ovih boja, izredale su se na njima boje tuge, i boje radosti. Vidjeli su moj osmijeh, naslušali se buntovne glazbe, zapamtili sve ružne riječi koje su izgovorene. Bdijeli su uz mene tijekom neprospavanih noći, budili me kad su mi se oči sklapale nad knjigom. Upoznali su moje prijatelje, i dopustili im da u njih urežu svoje riječi, da ostave podsjetnik na najljepše trenutke. Čuvali su ormare s krpicama u kojima sam dobila prvu jedinicu iz biologije, prvi put se napila, u kojima sam se prvi put poljubila, prvi put poželjela biti mu supruga. Vidjeli su poljupce, vidjeli su tišinu. Vidjeli su me kako uplakana dušu prolijevam po stranicama dnevnika. "Nije zaslužio tvoje suze", vjerojatno bi mi rekli da su umijeli. Nisu ni oni vjerovali da u nama ima dovoljno ljubavi da prebrodimo svaku različitost, svaku nesuglasicu, svaku prepreku. 


Danas se pred njima naslađuje bijela haljina, nevino pokazujući svoju čipku, skromno viseći - čekajući dan našeg vjenčanja. No, čak i kad se lijepa haljina pokaže u svom punom sjaju, pomislit ću na zidove svoje djevojačke sobe, znajući da sam zahvaljući njima sazrijela, da zahvaljujući njima cijenim ljubav koja mi se daje, da sam zbog njih spremna obećati vjernost i ljubav drugom čovjeku do kraja života, te da, čak i kad ih posljednji put napustim, godine koje su mi darovali i tajne koje su čuvali nikada neću zaboraviti.

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)