Preskoči na glavni sadržaj

Što ćemo sutra kuhati? (2)

Često me uhvati kulinarska fjaka, potpuno sam lišena ideja što kuhati i čini mi se kao da neprestano ručamo jedna te ista, već provjerena, jela, a htjela bih nešto novo, nešto divlje. No, hvala Bogu, i onome tko stvori visoku tehnologiju, imamo Coolinariku po kojoj kopam u takvim slučajevima. Među svim receptima koji se na prvu čine fantastično, a ispadnu nezadovoljavajući, nađe se i neki za koji jednoglasno odlučimo da je dostojan upisivanja u našu bilježnicu recepata - jer ga imamo namjeru ponovno skuhati i smazati. Danas s vama dijelim neka od njih - link s receptom je u naslovu jela.

Oslić na fino
Jedan od takvih recepata je oslić bez glave koji tu i tamo u lokalnom dućanu bude na akcijskom sniženju i kojeg obično spremimo petkom. Zbog ovog oslića pripremljenog uz ljetno povrće prste ćete polizati!


Muškatna tikva s vratinom 
Ne znam zašto, ali jako volim narančastu hranu, bez mrkve mi obrok gotovo i ne prolazi. Uz nju, u zadnje vrijeme sam luda za butternut, iliti muškatnom, tikvom koja je savršena za pripremu kolača, ali i za glavna jela. Ova bundeva za mene je kraljica - bogata je omega 3 masnim kiselinama i vitaminima A, B i C, a siromašna mastima, što je razlog zašto je u jesenskom i hladnijem razdoblju jedemo barem dvaput tjedno.

Pikantna soja 
Vjerojatno sam već ranije spomenula da sam tijekom srednje škole i tijekom studija bila vegetarijanka. Iako sam se, radi zdravlja, vratila mesožderstvu, neka jela su mi i danas bolja u vegetarijanskoj varijanti, npr. pizza, špagete "bolonjez", ali i ovakvi gulaši od sojinih komadića koji su spremni za konzumaciju za pola sata. Plus preporuka - na količinu iz recepta stavite samo pola feferonke i trunčicu papra - osim ako volite zbilja vatrena jela.


Jesenska štrudla
Ovu štrudlu već sam spomenula, a zadnji put kad sam je složila je bila toliko ukusna da sam polovicu morala odnijeti stanodavcima na degustaciju, samo da je ne pojedem cijelu. Bundeva, jabuka i cimet - sve što mi treba za sreću! Poslužiti na kišni dan uz kavu i dobru knjigu.


Senf šnicle
Ove šnicle tipičan su specijalitet mađarske kuhinje prema kojoj smo mi, Slavonci, dosta orijentirani. Možda šnicle pripremate na sličan, gotovo klasičan način, ali žličica senfa upravo je ono što im je nedostajalo da se uvrste u jedno od omiljenih vam jela. Poslužite uz pire krumpir ili rižu i uživajte u pravom domaćem ručku.

A ako sve propadne, skuhajte kremastu zobenu kašu od mlijeka, zobenih mekinja, žlice meda i badema (a OK, možete i zacimetiti ako baš želite!), pokrijte se dekicom i čekajte sunce iza kiše!


Dobar tek!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta