Preskoči na glavni sadržaj

Što ćemo sutra kuhati? (2)

Često me uhvati kulinarska fjaka, potpuno sam lišena ideja što kuhati i čini mi se kao da neprestano ručamo jedna te ista, već provjerena, jela, a htjela bih nešto novo, nešto divlje. No, hvala Bogu, i onome tko stvori visoku tehnologiju, imamo Coolinariku po kojoj kopam u takvim slučajevima. Među svim receptima koji se na prvu čine fantastično, a ispadnu nezadovoljavajući, nađe se i neki za koji jednoglasno odlučimo da je dostojan upisivanja u našu bilježnicu recepata - jer ga imamo namjeru ponovno skuhati i smazati. Danas s vama dijelim neka od njih - link s receptom je u naslovu jela.

Oslić na fino
Jedan od takvih recepata je oslić bez glave koji tu i tamo u lokalnom dućanu bude na akcijskom sniženju i kojeg obično spremimo petkom. Zbog ovog oslića pripremljenog uz ljetno povrće prste ćete polizati!


Muškatna tikva s vratinom 
Ne znam zašto, ali jako volim narančastu hranu, bez mrkve mi obrok gotovo i ne prolazi. Uz nju, u zadnje vrijeme sam luda za butternut, iliti muškatnom, tikvom koja je savršena za pripremu kolača, ali i za glavna jela. Ova bundeva za mene je kraljica - bogata je omega 3 masnim kiselinama i vitaminima A, B i C, a siromašna mastima, što je razlog zašto je u jesenskom i hladnijem razdoblju jedemo barem dvaput tjedno.

Pikantna soja 
Vjerojatno sam već ranije spomenula da sam tijekom srednje škole i tijekom studija bila vegetarijanka. Iako sam se, radi zdravlja, vratila mesožderstvu, neka jela su mi i danas bolja u vegetarijanskoj varijanti, npr. pizza, špagete "bolonjez", ali i ovakvi gulaši od sojinih komadića koji su spremni za konzumaciju za pola sata. Plus preporuka - na količinu iz recepta stavite samo pola feferonke i trunčicu papra - osim ako volite zbilja vatrena jela.


Jesenska štrudla
Ovu štrudlu već sam spomenula, a zadnji put kad sam je složila je bila toliko ukusna da sam polovicu morala odnijeti stanodavcima na degustaciju, samo da je ne pojedem cijelu. Bundeva, jabuka i cimet - sve što mi treba za sreću! Poslužiti na kišni dan uz kavu i dobru knjigu.


Senf šnicle
Ove šnicle tipičan su specijalitet mađarske kuhinje prema kojoj smo mi, Slavonci, dosta orijentirani. Možda šnicle pripremate na sličan, gotovo klasičan način, ali žličica senfa upravo je ono što im je nedostajalo da se uvrste u jedno od omiljenih vam jela. Poslužite uz pire krumpir ili rižu i uživajte u pravom domaćem ručku.

A ako sve propadne, skuhajte kremastu zobenu kašu od mlijeka, zobenih mekinja, žlice meda i badema (a OK, možete i zacimetiti ako baš želite!), pokrijte se dekicom i čekajte sunce iza kiše!


Dobar tek!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit