Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o vjenčanjima naučila sam od Gilmoreica (1)

Svemu, osim onome čemu su me naučili roditelji, škola ili ulica, iliti sokak, naučile su me Gilmoreice, pa tajbitnijem o djevojačkim zabavama (zbog čega bih najradije djevojačku zabavu provela gledajući filmove Molly Ringwald ili barem penis Richarda Gerea), ali i o vjenčanima. 

Tijekom sedam sezona Gilmoreica, imala sam priliku vidjeti pripreme za brojna vjenčanja koja je Lorelai organizirala u Independence Innu, korejska vjenčanja u Kim's antiques, pripreme za Lorelaino vjenčanje s Maxom, Sookieno vjenčanje, budističko-adventističko vjenčanje Lane i Zacka, renesansno vjenčanje TJ i Liz, obnovu zavjeta Richarda i Emily, vjenčanje Lorelaine šefice Mije, vjenčanje Loganove sestre Honor i pretpripreme za Lorelaino vjenčanje s Lukeom. Dovoljno prilika za steći određeno iskustvo, zar ne? Pa evo što sam naučila.

1. Pjesma za prvi ples mora označiti novu fazu života

Volim kad Richard na obnovi zavjeta iznenadi Emily pjesmom Wedding bell blues, po kojoj je i čitava epizoda nazvana, pokazavši da romantika ne izumire s godinama ni stažem u braku. Svoju pjesmu za prvi ples izabrali smo baš kao mantru po kojoj želimo živjeti sljedećih par desetljeća.


2. Vjenčanje je riskantno i bez rasporeda sjedenja
Svaki moj dosadašnji pokušaj organiziranja rasporeda sjedenja pao je u vodu i vjerujem da je nemoguće složiti raspored tako da svakom gostu odgovara - čak i bez Lorelai koja ga namjerno želi poremetiti tako da ljudi koji se međusobno ne podnose sjede jedni do drugih.


3. Ako ne želiš prije vjenčanja isprobavati vjenčanicu, zapravo se ne želiš udati za dotičnog gospodina

Emily se na Lorelainoj djevojačkoj zabavi prisjetila kako je nestrpljivo iščekivala svoje vjenčanje, kako je svaku večer isprobavala haljinu zamišljajući Richardov izraz lica na dan vjenčanja. Za Lorelai je to bilo crveno svjetlo - ona, naime, prije vjenčanja s Maxom nije poželjela isprobavati vjenčanicu. Što da vam rečem, blago je reći - želim je isprobavati do besvijesti - ali ona je još uvijek u salonu!


4. Ako sama izabireš haljine za djeveruše, one će ti to predbacivati do kraja života

Možda bih u organizaciji vjenčanja i podlegla amerikanizaciji i izabrala sama kroj i boju haljina za djeveruše, ali s obzirom na Lorelaine pouke i činjenicu da su mi djeveruše sestre, svaka unikat na svoj način, njihovu individualnost bilo je nemoguće i pokušati zatrti.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta