Groznica subotnje večeri

Kava nikad nije bila slađa od ove koju sam napravila vodom koju su mi iz cisterne natočili dragi vatrogasci! Ako niste upoznati sa situacijom - u Šibeniku se, u najmanju ruku, sprema nuklearni rat - ili se bar tako čini kad gledate penziće kako iz dućana izlaze sa six packovima vode, kao da više nikada neće imati priliku piti pitku vodu iz slavine. Naime, Krka je, uslijed obilnih kiša koje su poplavile Krešimirov grad i okolicu, onečišćena i voda nije ispravna za piće, niti kuhanje, niti kupanje. Ne moram ni reći da sam, dok su tu vijest dali u javnost, popila litru vode, oprala u njoj i oči, i zube, i ruke, ali i voće i povrće. Budem li umrla i morala zbog toga otkazati vjenčanje - bum ih sve tužil!

Subotnje jutro ipak je bez oborina, ali savršeno za sklupčati se pod dekicom i uživati u dobroj knjizi. Ovog vikenda čitat ću The secret garden Frances Hodgson Burnett, klasik napisan za djecu prije stotinu godina, ali kojeg vole pročitati i odrasli. Iako knjiga postoji i u hrvatskom prijevodu, nisam je nikada vidjela na polici knjižare ili knjižnice pa sam se počastila izdanjem na engleskom jeziku. Tijekom studija sam često čitala knjige na engleskom, ali sam se posljednjih godina ulijenila. Već prve stranice sjetile su me koliko engleski jezik može biti pitak. Nemojte me krivo shvatiti, lijep je i hrvatski jezik, ali čini mi se da se na engleskom jeziku lakše može postići taj poetični efekt. Budući da je osnovni motiv knjige moć prirode da izliječi svaku čovjekovu boljku, jedva čekam utopiti se u ponajboljem od engleske književnosti.

Osim knjige, pogledat ću ove subote barem jedan film, i to Bachelorette, iliti na naški - Djeveruše pod gasom (elegantan prijevod, nema što) - jer je sad savršeni trenutak za njega, budući da sam za sedam dana ja zvijezda subotnje djevojačke večeri! Wow, vrijeme je proletjelo! Kako sam do sada bila samo na tri djevojačke večeri, inspiracija mi je uvijek potrebna pa me baš zanima što čemu će me naučiti Kirsten Dunst i Isla Fisher, zločeste djeveruše. Jedno je sigurno, s filmom ili bez njega, za sedam dana s najdražim mi djevojakma jest ću čobi, plesati, smijati se, plakati, grliti se i nazdravljati do jutra! Nadam se da će dotad i popraviti ovu vražju vodu pa da neću biti krmeljava i smrdljivao kao što sam sada.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad

Pročitajte više

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,

Pročitajte više

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o

Pročitajte više

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip

Pročitajte više

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog