Preskoči na glavni sadržaj

Groznica subotnje večeri

Kava nikad nije bila slađa od ove koju sam napravila vodom koju su mi iz cisterne natočili dragi vatrogasci! Ako niste upoznati sa situacijom - u Šibeniku se, u najmanju ruku, sprema nuklearni rat - ili se bar tako čini kad gledate penziće kako iz dućana izlaze sa six packovima vode, kao da više nikada neće imati priliku piti pitku vodu iz slavine. Naime, Krka je, uslijed obilnih kiša koje su poplavile Krešimirov grad i okolicu, onečišćena i voda nije ispravna za piće, niti kuhanje, niti kupanje. Ne moram ni reći da sam, dok su tu vijest dali u javnost, popila litru vode, oprala u njoj i oči, i zube, i ruke, ali i voće i povrće. Budem li umrla i morala zbog toga otkazati vjenčanje - bum ih sve tužil!


Subotnje jutro ipak je bez oborina, ali savršeno za sklupčati se pod dekicom i uživati u dobroj knjizi. Ovog vikenda čitat ću The secret garden Frances Hodgson Burnett, klasik napisan za djecu prije stotinu godina, ali kojeg vole pročitati i odrasli. Iako knjiga postoji i u hrvatskom prijevodu, nisam je nikada vidjela na polici knjižare ili knjižnice pa sam se počastila izdanjem na engleskom jeziku. Tijekom studija sam često čitala knjige na engleskom, ali sam se posljednjih godina ulijenila. Već prve stranice sjetile su me koliko engleski jezik može biti pitak. Nemojte me krivo shvatiti, lijep je i hrvatski jezik, ali čini mi se da se na engleskom jeziku lakše može postići taj poetični efekt. Budući da je osnovni motiv knjige moć prirode da izliječi svaku čovjekovu boljku, jedva čekam utopiti se u ponajboljem od engleske književnosti.


Osim knjige, pogledat ću ove subote barem jedan film, i to Bachelorette, iliti na naški - Djeveruše pod gasom (elegantan prijevod, nema što) - jer je sad savršeni trenutak za njega, budući da sam za sedam dana ja zvijezda subotnje djevojačke večeri! Wow, vrijeme je proletjelo! Kako sam do sada bila samo na tri djevojačke večeri, inspiracija mi je uvijek potrebna pa me baš zanima što čemu će me naučiti Kirsten Dunst i Isla Fisher, zločeste djeveruše. Jedno je sigurno, s filmom ili bez njega, za sedam dana s najdražim mi djevojakma jest ću čobi, plesati, smijati se, plakati, grliti se i nazdravljati do jutra! Nadam se da će dotad i popraviti ovu vražju vodu pa da neću biti krmeljava i smrdljivao kao što sam sada.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta