Preskoči na glavni sadržaj

Groznica subotnje večeri

Kava nikad nije bila slađa od ove koju sam napravila vodom koju su mi iz cisterne natočili dragi vatrogasci! Ako niste upoznati sa situacijom - u Šibeniku se, u najmanju ruku, sprema nuklearni rat - ili se bar tako čini kad gledate penziće kako iz dućana izlaze sa six packovima vode, kao da više nikada neće imati priliku piti pitku vodu iz slavine. Naime, Krka je, uslijed obilnih kiša koje su poplavile Krešimirov grad i okolicu, onečišćena i voda nije ispravna za piće, niti kuhanje, niti kupanje. Ne moram ni reći da sam, dok su tu vijest dali u javnost, popila litru vode, oprala u njoj i oči, i zube, i ruke, ali i voće i povrće. Budem li umrla i morala zbog toga otkazati vjenčanje - bum ih sve tužil!


Subotnje jutro ipak je bez oborina, ali savršeno za sklupčati se pod dekicom i uživati u dobroj knjizi. Ovog vikenda čitat ću The secret garden Frances Hodgson Burnett, klasik napisan za djecu prije stotinu godina, ali kojeg vole pročitati i odrasli. Iako knjiga postoji i u hrvatskom prijevodu, nisam je nikada vidjela na polici knjižare ili knjižnice pa sam se počastila izdanjem na engleskom jeziku. Tijekom studija sam često čitala knjige na engleskom, ali sam se posljednjih godina ulijenila. Već prve stranice sjetile su me koliko engleski jezik može biti pitak. Nemojte me krivo shvatiti, lijep je i hrvatski jezik, ali čini mi se da se na engleskom jeziku lakše može postići taj poetični efekt. Budući da je osnovni motiv knjige moć prirode da izliječi svaku čovjekovu boljku, jedva čekam utopiti se u ponajboljem od engleske književnosti.


Osim knjige, pogledat ću ove subote barem jedan film, i to Bachelorette, iliti na naški - Djeveruše pod gasom (elegantan prijevod, nema što) - jer je sad savršeni trenutak za njega, budući da sam za sedam dana ja zvijezda subotnje djevojačke večeri! Wow, vrijeme je proletjelo! Kako sam do sada bila samo na tri djevojačke večeri, inspiracija mi je uvijek potrebna pa me baš zanima što čemu će me naučiti Kirsten Dunst i Isla Fisher, zločeste djeveruše. Jedno je sigurno, s filmom ili bez njega, za sedam dana s najdražim mi djevojakma jest ću čobi, plesati, smijati se, plakati, grliti se i nazdravljati do jutra! Nadam se da će dotad i popraviti ovu vražju vodu pa da neću biti krmeljava i smrdljivao kao što sam sada.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...

Romantično ljeto (2)

Kao dijete sam imala bujnu maštu, a i danas uživam u bogatom unutarnjem životu - primjerice, moja su izmaštana putovanja uvijek bolja od onih stvarnih. U mašti sam ja signora u vili kao što je Bramasole , i izjutra ispijam caffee corretto, jedem puno domaće paste i ližem gelato triput na dan (a sve sam vitkija, moram dodati), uz mirise lavande i morske soli u zraku. U stvarnosti, ljetujem u poprilično bezličnom istarskom apartmanskom naselju, a moja djeca uvijek iznova pronalaze načine da me maltretiraju i da se na mene dure, iako neprestano zbog njih gazim sve svoje principe i kršim sva pravila dobrog odgoja. Čovjek bi pomislio da će dovoljno sna, plivanje i boravak na suncu kod njih (a i nas, roditelja) izmamiti dopamin i serotonin, ali ne - oni su vazda nezadovoljni, samo se svađaju i smišljaju što bi kupili ("Mama, pa to košta samo dva eura!") pa se odmor brzo pretvori u iscrpljujući triatlon nadmudrivanja, neostvarenih prijetnji i neumornog ponavljanja već dosadnih rečen...