Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje svatko treba naučiti/napraviti prije braka (dio 2.)

Jučer je u Šibeniku cijeli dan bila noć. Nebo je bilo kao ono iz Sandijeve pjesme, a lijevalo je kao da nema namjeru ikada stati. Dok su se šibenskim kalama slijevali slapovi, zakopala sam se u spise i nastojala obaviti što više posla prije godišnjeg odmora na koji, napokon, idem sljedeći tjedan - dva dana prije djevojačke zabave! Nakon burnog dana na poslu, ipak sam skupila snage i prošetala do Algoritma i odlučila naknaditi si duševne boli koje trpim jer sam opet, nakratko, ostala bez cimera. Pospremala sam i stan, sama prošetala rutom kojom uobičajeno šećemo udvoje, slušajući novi fenomenalni album U2, Songs of innocence, i zapravo, nakon dugo vremena, i uživala u samoći.

6. Popiti kavu sa sobom!

Mislim da bi svakome, prije braka, koristilo da bude sam svoj gazda. Nemojte me pogrešno shvatiti, ne mislim da bi ikome godilo dvije godine živjeti usamljeno, kao što sam ja živjela, ali nekoliko mjeseci samoće i samostalnosti svakome bi pomoglo da posloži svoje prioritete, da shvati kakav život želi živjeti i kakva osoba želi biti. Imam prijatelje koji ni dana nisu živjeli sami i kojima je neugodno sjediti u kafiću bez partnera za kavu - možda je i meni to nekada predstavljalo problem, ali danas znam da je privilegij popiti kavu nasamo.


7. Biti hrabar, ali znati i potražiti pomoć!

Kad smo kod prioriteta, dugo mi je u životu trebalo da shvatim da ne moram uvijek biti jaka i da nije sramota izjadati se ili, ne daj Bože, potražiti pomoć - bez obzira što ljudi o tome mislili. Nijednu prepreku u životu nisam preživjela sama, pa bih onima koji održavaju imidž ja-sam-uvijek-nasmijan-i-moj-život-je-savršen preporučila da pronađu dobro uho koje će ih saslušati, prije nego bude kasno. Napokon, brak je partnerski posao - i koliko god vi bili sposobni i samouvjereni, niti jedan problem nećete sami riješiti.


8. Podijeliti poslove!

U braku svatko ima svoju ulogu pa je prije izgovaranja "Uzimam" važno da svatko sazna u čemu je dobar i što u brak može uložiti. Zaboravite znanje i vještine koje pokušavate ponuditi budućim poslodavcima, za dobro funkcioniranje kućanstva potrebna je kvalitetna podjela poslova, ali i suradnja. Što prije saznate tko je bolji u izračunu potrošnje struje, a tko u peglanju - to će vam biti lakše.


9. Iskoristiti dan!

Da bi čovjek mogao biti srodna duša drugom biću, mora znati uživati u životu - uzeti od svakog dana ono najbolje i ne misliti o braku kao o kavezu u kojem ćete dočekati senilnost, gastritis i osteoporozu. Ljudi koji još uvijek imaju osjećaj da se nisu "iživjeli" vjerojatno neće biti spremni za bračni život sve dok ne shvate da njihov suprug ili supruga u njihovom životu može samo otvoriti nove horizonte, a ne ograničiti ih.

10. Prihvatiti svog partnera!


Najiskrenije priznajem, trebalo mi je više od desetljeća da prestanem od svog dragog očekivati da se prilagodi mojim pravilima igre i da se pomirim s tim da on nikada neće postati muškarac bez mane, sve da ja dubim na glavi. Kad nešto isplaniram, potrudit ću se to i ostvariti. Ne vjerujem u igre na sreću, ne vjerujem da je ono što se dobije na pladnju vrijedno, ali vjerujem da trud mora uroditi plodom, kad tad. Međutim, uzaludan mi trud - njega nisam uspjela promijeniti, baš kao ni on mene. I hvala Bogu na tome, jer, da jesam, vjerojatno me nikad ne bi izluđivao, živcirao i iznenađivao, pa bi moj život bio dosadan i predvidljiv!

Primjedbe

  1. Ajme još malo! :) Kad prođe sve oko vjenčanja nadam se nekom serijalu postova "Kako preživjeti vjenčanje" i slično :))

    OdgovoriIzbriši
  2. Naravno, opisat cu sve zgode i nezgode kao pouku buducim udavacama! :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta