Preskoči na glavni sadržaj

Moj prvi Musso, a možda i zadnji

Nekako s proljeća, kad zamirišu jorgovani, sjetim se svoje prve, i jedine, ljubavi i osjetim neodoljivu želju za čitanjem romana ljubavne tematike. Nakon prebiranja po policama kućne biblioteke, zaključila sam da onome, tko bi o meni sudio prema sadržaju između korica mojih knjiga, ni na kraj pameti ne bi bilo da sam romantična osoba, ili da sam bar nekoć to bila (sad sam mama, veliki romantični izljevi ljubavi kakvima sam bila sklona kao teensica pali su na začelje moje to do liste). Osim Zime za dvoje, kojom sam 2003. gnjavila tadašnjeg dečka, sada muža, čitajući mu odlomke na klupici našičkog parka (da, o prvom seksu učila sam od Nicholasa Sparksa, guilty as charged), i par klasika, jedini roman iole ljubavne tematike koji sam našla bila je Djevojka od papira Guillaumea Mussoa, roman kojeg sam kupila za siću na nekom sajmu, upoznata s Mussoovom slavom. Tako to ide kod mene, kad se zaželim romantike, završim s Francuzom.

A lijepo sam rekla da neću više čitati romane s "djevojkom" u naslovu. Hm, da.


Ovaj roman nije ništa originalno onima koji su čitali Srce od tinte Cornelije Funke ili gledali film Ruby Sparks (hm, možda je Zoe Kazan scenarij plagirala nakon čitanja Mussoa), ali oživljavanje likova iz knjiga kod knjiških moljaca uvijek pali. Upravo se to dogodilu Tomu Boydu, popularnom piscu "Trilogije o anđelima", nakon što je bučno raskinuo ljubavnu vezu s jet set pijanisticom/manekenkom/starletom i progutao šaku tableta za spavanje - sporedni lik iz njegove knjige, promiskuitetna i neshvaćena Billie gola se za vrijeme oluje pojavila u njegovoj beach house, Charlie Parker style. Iako misli da je sišao s uma, Tom vrlo brzo biva uvjeren da je nepoznata mu djevojka doista lik kojeg je osmislio, a sve počinje imati smisla kad se otkrije da je treći dio trilogije, iz kojeg je Billie ispala, tiskan s greškom - tekst naprasno prestaje usred rečenice na 266. stranici romana, a ostatak knjige čine prazne stranice. Tom ponovno mora napisati treći dio trilogije da bi vratio Billie u svijet fikcije, a zauzvrat će mu Billie pomoći da vrati svoju ljubljenu Aurore. Njih dvoje započinju pustolovinu života - potragu za jedinim primjerkom knjige s greškom (obožavam bookcrossing kao pokret), a u sve su nekako umiješani i Tomovi prijatelji, policajka Carole i njegov agent Milo, koji čuvaju tajne Tomove prošlosti.


Riječ je light štivu kakvo vam je potrebno u tjednu kad vas vaše dijete svakodnevno časti tantrumima zbog ponovnog privikavanja na vrtić (osobito zanimljivi su tantrumi u parkiću u kvartu koje smo prezentirali susjedima - vrištanje, bacanje po podu, kompletan paket), ali nije mi jasno kako pisac takvih romana, u kojima niti jedan lik ne zagrebe ispod površine, postane planetarno popularan. Sorry, Musso, ali nije mi jasno. "Knjiga mora biti sjekira u zamrznuto more u nama" rekao je Kafka, ali Mussovu navodnu vještinu mogla bih usporediti možda sa švicarskim nožićem - ima tu raznih elemenata; akcije, tobožnje komedije, ljubavne drame, best friends forever zakletvi, ali sve skupa ostavilo je moje more itekako zaleđenim. Likovi su mi se učinili plitkima, a bučkuriš od fabule bio je neuvjerljiv. Srećom, imam bujnu maštu pa sam se se zahvaljujući Tomu Boydu i njegovim jadima prisjetila svega što smo u mladosti spremni činiti zbog ljubavi, i to ljubavi koja je nerealna i nezrela, ali vazda dramatična, ni ne sluteći da prava ljubav ne podrazumijeva uvijek dramu - da je prava ljubav uvijek u potrazi za mirom, a ne za nemirom, da više cijeni male geste, nego velike, da treba djela, a ne riječi. Međutim, kad se sljedeći put zaželim površnog ljubića, pogledat ću film. Da, da, u mojoj adaptaciji, Toma bi glumio Paul Rudd, a Billie vrckava Resse Witherspoon (note to self: nabaviti Reeseinu knjigu Whiskey in a teacup) - bio bi to baš slatki reunion nakon Overnight delivery (1998).

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta