Moj prvi Musso, a možda i zadnji

Nekako s proljeća, kad zamirišu jorgovani, sjetim se svoje prve, i jedine, ljubavi i osjetim neodoljivu želju za čitanjem romana ljubavne tematike. Nakon prebiranja po policama kućne biblioteke, zaključila sam da onome, tko bi o meni sudio prema sadržaju između korica mojih knjiga, ni na kraj pameti ne bi bilo da sam romantična osoba, ili da sam bar nekoć to bila (sad sam mama, veliki romantični izljevi ljubavi kakvima sam bila sklona kao teensica pali su na začelje moje to do liste). Osim Zime za dvoje, kojom sam 2003. gnjavila tadašnjeg dečka, sada muža, čitajući mu odlomke na klupici našičkog parka (da, o prvom seksu učila sam od Nicholasa Sparksa, guilty as charged), i par klasika, jedini roman iole ljubavne tematike koji sam našla bila je Djevojka od papira Guillaumea Mussoa, roman kojeg sam kupila za siću na nekom sajmu, upoznata s Mussoovom slavom. Tako to ide kod mene, kad se zaželim romantike, završim s Francuzom.

A lijepo sam rekla da neću više čitati romane s "djevojkom" u naslovu. Hm, da.

Ovaj roman nije ništa originalno onima koji su čitali Srce od tinte Cornelije Funke ili gledali film Ruby Sparks (hm, možda je Zoe Kazan scenarij plagirala nakon čitanja Mussoa), ali oživljavanje likova iz knjiga kod knjiških moljaca uvijek pali. Upravo se to dogodilu Tomu Boydu, popularnom piscu "Trilogije o anđelima", nakon što je bučno raskinuo ljubavnu vezu s jet set pijanisticom/manekenkom/starletom i progutao šaku tableta za spavanje - sporedni lik iz njegove knjige, promiskuitetna i neshvaćena Billie gola se za vrijeme oluje pojavila u njegovoj beach house, Charlie Parker style. Iako misli da je sišao s uma, Tom vrlo brzo biva uvjeren da je nepoznata mu djevojka doista lik kojeg je osmislio, a sve počinje imati smisla kad se otkrije da je treći dio trilogije, iz kojeg je Billie ispala, tiskan s greškom - tekst naprasno prestaje usred rečenice na 266. stranici romana, a ostatak knjige čine prazne stranice. Tom ponovno mora napisati treći dio trilogije da bi vratio Billie u svijet fikcije, a zauzvrat će mu Billie pomoći da vrati svoju ljubljenu Aurore. Njih dvoje započinju pustolovinu života - potragu za jedinim primjerkom knjige s greškom (obožavam bookcrossing kao pokret), a u sve su nekako umiješani i Tomovi prijatelji, policajka Carole i njegov agent Milo, koji čuvaju tajne Tomove prošlosti.

Riječ je light štivu kakvo vam je potrebno u tjednu kad vas vaše dijete svakodnevno časti tantrumima zbog ponovnog privikavanja na vrtić (osobito zanimljivi su tantrumi u parkiću u kvartu koje smo prezentirali susjedima - vrištanje, bacanje po podu, kompletan paket), ali nije mi jasno kako pisac takvih romana, u kojima niti jedan lik ne zagrebe ispod površine, postane planetarno popularan. Sorry, Musso, ali nije mi jasno. "Knjiga mora biti sjekira u zamrznuto more u nama" rekao je Kafka, ali Mussovu navodnu vještinu mogla bih usporediti možda sa švicarskim nožićem - ima tu raznih elemenata; akcije, tobožnje komedije, ljubavne drame, best friends forever zakletvi, ali sve skupa ostavilo je moje more itekako zaleđenim. Likovi su mi se učinili plitkima, a bučkuriš od fabule bio je neuvjerljiv. Srećom, imam bujnu maštu pa sam se se zahvaljujući Tomu Boydu i njegovim jadima prisjetila svega što smo u mladosti spremni činiti zbog ljubavi, i to ljubavi koja je nerealna i nezrela, ali vazda dramatična, ni ne sluteći da prava ljubav ne podrazumijeva uvijek dramu - da je prava ljubav uvijek u potrazi za mirom, a ne za nemirom, da više cijeni male geste, nego velike, da treba djela, a ne riječi. Međutim, kad se sljedeći put zaželim površnog ljubića, pogledat ću film. Da, da, u mojoj adaptaciji, Toma bi glumio Paul Rudd, a Billie vrckava Resse Witherspoon (note to self: nabaviti Reeseinu knjigu Whiskey in a teacup) - bio bi to baš slatki reunion nakon Overnight delivery (1998).